Nikola Milicević~Zlatna knjiga svetske ljubavne poezije


Чтобы посмотреть этот PDF файл с форматированием и разметкой, скачайте его и откройте на своем компьютере.
Da mi je pojas biti:
Njeni, njeni struk grle
i
uo bih
joj srce biti U tuzi i u sre
i:
Znao bih mu kucaj tako, Grle
i je
vrsto, jako.
Lan
bih bio rado,
Da uz grud njenu sjajem, Danju bih
se dizo, pado Sa smijekom il
uzdisajem; No
u s njom bih tiho
spavo, I rijetko se otkop
avo.
GORAN KOVA
245
A kad grane svibanj pa s gran
icama zelenim i s pjesmom idu k
djevojkama zaljubljeni mladi
i, ja opet velim: Nerino moja,
nikad se za te prolje
e i ljubav vratiti ne
e.
I za svaki vedar dan to ga gledam i svaki predjel
u cvatu i za
uivanje svako to osjetim, velim: Nerina sad vi
e ne uiva,
ne divi se zraku ni poljima!
Oh, tebe je nestalo, vje
no moje uzdisanje, prola si! O nek
bude svakog lijepog zamiljaja i svih njenih osje
aja, tunih i
milih otkucaja srca uspomena ova pratilica gorka!
SMERDEL
Ali one, na kojima gledasmo rosu gdje
drhti u spokoju svom i pada kao
iste
suze dana, te.. .vie ne
e do
!
Do
i
e i arke ljubavne rije
i da svojim
tonom dodirnu tvoj sluh, moda se tvoje srce
iz sna tekog probudi na taj zvuk.
Al nitko, nijem, ne
e preda te pasti da ti se
moli ko to se moli Bog, nikad te nitko ne
e
tako voljet ko to sam te volio ja.
MILI
EVI
261
Majko moja! Sudbo moja
Boe, boe dragi!
Dobro gledaj, topolice! Ako
njega nema,
Pla
i rano, prije zore, Dok
nikoga nema.
Rasti, srce-topolice,
prerasti goru,
Plivaj, plivaj, labudice,
Po sinjemu moru.
MENAC
Volim samo nju, i osje
am u srcu plavo
svjetlo njezina bijeloga vrata.
Gdje li je ona? Gdje bje onda ta sre
a? U svijetlu
njezinu sobu ulazile su grane.
Ona moda jo nije mrtva
il, moe biti, oboje to bijasmo.
U velikom dvoritu bilo je mrtvoga li
a. Svreci
prastarog ljeta u hladnome vjetru.
Da li se sje
a paunova perja u velikoj
vazi, u blizini koljki? Spoznasmo tada
da smo brodolomci
Novom Zemljom nazivasmo klupu.
Dodi, o dodi, Clara dEllebeuse;
volimo se jo, ako postoji.
U starom su vrtu stari tulipani.
Dodi sva gola, Clara dEllebeuse.
J PUPA
U grudma je naima srce Ko breskva;
Izme
u vje
a nam o
i Ko puljci u travi,
A zubi su nai U rupicama svojima nalik Na
bademe gorke.
Od
este k
esti! Sada Smo skupa, a sad
nismo,
Dok biljska nam snaga Omotava glenje,
koljena vee;
Al ipak hodamo samo,
A tko zna kamo, a tko zna kamo?
kii na lica nam
umska,
Kii na ruke nam Gole,
Kii na ruho nam Tanko,
Na svjee misli
to iz nove due nam
Ni
u,
Na lijepu pri
u
to tebe obmanila ju
e,
A meni gle danas Duu zatraviti svu
e,
O Hermiona.
NAZOR
297
JAMES WELDON JOHNSON (1871
1938)
AMERIKA
OTKAD
SI
OTILA
ini mi se zvezde nisu sjajne tako,
ini mi se sunce da ne sija vie,
ini mi se sve je sada naopako,
Otkad si otila.
ini mi se nebo nije plavo sada,
ini mi se sve za tobom samo udi,
ini mi se
ne znam ni ta
u od jada. Otkad si otila.
ini mi se nita nije kako bee,
ini mi se dan je sada dvaput dui,
ini mi se
ptice pesmu ne po
ee, Otkad si otila.
ini mi se moram uzdisati samo,
ini mi se grlo sui mi se stalno,
ini mi se da bih plako neprestano, Otkad si
otila.
 
U mlinu sretnem, prijatelje,
A pred njima se stidim.
Ju
er sam te opet sreo,
Kako da te zaustavim,
Kad me je stid majke,
A i tebe se stidim,
I
itav me svijet ljuti,
Mrsko mi je to ivim.
Ostavio bih te, a ne mogu, Volio bih
te, al se ne usudim.
 \r
307
KIRIL HRISTOV (1875
1945)
BUGARSKA
NEVOLJA
Tek dvije tri rije
i izrekli smo bili Slu
ajno u vrevi
tatoga svijeta,
I gle, kakav ar ve
utim u svakoj mi ili! Zato mi se
um toliko tebi preda?
Vani ve
svi
e, dan stie ve
umno,
A ja jo bdim, sve vie mir svoj gubim, Bacam se u
vatri i ap
em bezumno:
O kako si draga, koliko te ljubim!
\r\r 
PAUL VALERY (1871
1945)
FRANCUSKA
KORACI
Tvoj korak, dijete moje utnje, Svet
i lagan, muk me muti,
K logu bdijenja moje slutnje Klizi
nijem i zamrznuti.
O bi
e divno, sveta sjeni,
Tih je korak tvoj snu blagom! Bozi!
Sve to elim, k meni Dolazi s tom
nogom nagom!
I ako usnom nesuvisli Ushit
udi da zanijemi, Stanovniku
mojih misli Hranu cjelova da
spremi,
Ne hitaj tim njenim
inom, Teret
sumnje nije gorak;
ekah te u svom i
u cijelom, Jer
moje srce tvoj je korak.
\n\r 
334
JOAN MARAGALL (1860
1911)
KATALONIJA
ONA JE CIJELA CVIJET
Ona je cijela mekan i njean cvijet, cvijet, s o
ima cvijeta
i s duom u njima, njen glas, ko
esma, u no
i kad spava
svijet.
Ja vam govorim o njoj kao o pti
jim letovima. Zbog nje
gledate nebesa dobra i plava, najljepe misli vam u

elo
stavlja svima.
Jedino njena prisutnost mene spasava.
Lijep je doga
aj dana, kad ona, iznenada, pro
e pored
mene; njen korak mi tada donosi veliko obilje miris
a i
sklada.
  \r 
337
O uboga princeza, dva sjajna oka plava, sva
sku
ena od zlata i blistavih oprava, jer kavez od
mramora, u dvoru, nije raj.
A dvor veli
anstveni
uvaju
uvari, sto
crnaca bdije, sto kopalja se ari, hrt jedan
to ne spava i pregolemi zmaj.
apu
e kuma vila: princezo, uti, uti, sretnoga
konjanika ovamo vode puti, ma
mu je za pojasom, u
ruci jastreba dva; ne zna te, al te voli i samo teb
e
eka,
on je pobjednik smrti, dolazi iz daleka, da ti zapa
li usne
kada ti cjelov da.
  \r 
339
AMADO NERVO (1870
-1919)
MEKSIKO
U
EKOJ
Ciganko, cvijete Praga, poljubi me za pet krajcara.
Dok, umorni od bubnja,
medvjedi mirno stoje i dok okretna ruka handarom
uda stvara, a pla
u gusle
i flauta daj mi usnice svoje, jagode pune ara.
Si
i s tog magar
a na kom praporci zvone i crni
e
dje
aci, to u frule romone, kad se poljubimo, smijeh
prosuti svoj.
Tu bakrenu preslicu pusti, tako ti boga, i daj,
odgovori! Ne boj se cige svoga, jer znaj: u
Dalmaciji skovan je bode moj!
  \r 
340
ANTONIO MACHADO (1875
1939)
PANJOLSKA
VOLJENA
Voljena, lahor mi ap
e
o tvojoj haljini bijeloj.. .
i te ne
e vidjeti, srce te
moje
eka!
Ujutro mi je vjetar
donio ime tvoje, a jeku
tvojih koraka gora
stalno ponavlja... O
i te
ne
e vidjeti, srce te
moje
eka!
U zvonicima tamnim alosna
zvona zvone... O
i te ne
e
vidjeti, srce te moje
eka!
Po udarcima
eki
a crni lijes
naslu
ujem, a mjesto tvoga
groba po udarcima lopate...
i te ne
e vidjeti, srce te
moje
eka!
MILI
EVI

 \r  
Da bih te volio, sudbini predao sam svoje
srce,
Vie se ne
e mo
i osloboditi
vie se ne
u mo
i osloboditi! od
kobnosti te ljubavi!
Ne mislim na to, ne osje
a to; ja i ti smo
ve
ti i ja, kao more i kao nebo, a nebo i
more postoje bez svoje volje.
  \r 
onda
u plakat,
plakat
u sama to
nisam vie kip od
kama.
Jer ta
e mi krv to vri poput vina, kad ne mogu
dozvat iz morskih dubina svog ljubljenog, jedinog
moga.
SAMO
Samo
a je poput kie.
U ve
eri iz mora se die, iz ravnica pustih
i dalekih stie, ide u nebo, gdje je uvijek
ima.
I tek sa neba pada po gradovima.
Pada prije neg svjetlost je izala, kad
ulice se okre
u spram zore, i kad se tijela
to nisu nita nala, razo
arano dijele
puna more, i kada ljudi to od mrnje
gore, u postelji jednoj moraju da no
e.
Tad dolaze valovi samo
e...

ELSE LASKER
SCHULER (1876
1954)
NJEMA
KA
MOJA LJUBAVNA PJESMA
Na obrazima tvojim Sniju zlatni golubovi.
Srce ti je vihor,
Krv ti umi ko to moja umi Slatko
Du grmlja malina.
Ah, koliko na te mislim
Upitaj samo no
.
Nitko se ne zna tako lijepo igrati Tvojim
rukama,
Nitko ne zna dvorce gradit, kao ja Od tvog
prstenjaka;
Zamkove s visokim kulama!
Mi postajemo tada gusari.
Kad si uza me Uvijek sam bogata.
Uzima me, a ja vidim Iz srca gdje ti sjaju
zvijezde.
Utroba je tvoja Od blistavih guterica.
Sav si od zlata
Sve su usne dah zatomile.
OLC
351

\r
No
ima otimam Cvjetove usta tvojih
Da nijedna enka na njima e
ne gasi.
Ona, koja te grli,
Krade meni moje slasti,
to ih satkah oko tvojih udova.
Rub sam puta tvojega.
Ona, koja
e te taknuti,
Past
e.
Osje
a li ivot moj Svagdje
Kao da je dalek rub?
\r
352
HERMANN HESSE
(njema
ki pjesnik, 18771962)
VICARSKA
RAVENA
Sve gospe u Raveni kriju, uz dubok
pogled, ljupke kretnje, u sebi sje
anja na
prolost tog grada, praznike i etnje.
A pla
u tiho, poput djece, ko iz
dubina bol da klija, i kad se
smiju, to izgleda uz tuni tekst
svijetla melodija.
I molitve
e, poput djece, njeno, s
uivanjem da kau, i ljubavnu
e rije
kazivat, ne znaju
i da samo lau.
I cjelove
e dati htjeti i neobi
no i
predano,
o tom ivotu znaju
i samo da svima
nam je umrijeti.
\r\r 
HERMAN GORTER (1864
-1927)
NIZOZEMSKA
NA MAHOVINI
Na mahovini je tada bilo snijega, na nj se
opustila
Usne njene vlane otvorene, o
i njene
vlane otvorene.
Ruka joj zemlju dodirnula, spora bjelina
prsta, ramena su njena kruila, u plavom
na bjelini snijega.
i ispod mene ovalne perle
Bila je tada dio mene mene izgubljenog.
\r 
354
JOHANNES V. JENSEN (1873-1950)
DANSKA
DJEVOJKA LUTALICA
Tko si ti, djevojko divlja, to sama luta
po cestama i bori se s vihorom jakim
pod crvenim sutonskim suncem?
Da li si zbog toga takva to ima dogovor
s vjetrom?
On ti je leta
! I ti ne
e ga na
, jer je
pao!
Vihor pritiskuje ljubavno tanku ti suknju
na koljena. Vjetar ti njeno ocrtava mladi
struk, koji luta!
Zato napinje grudi
pred vihorom! On
e te ponijet,
ne budi uporna tako!
Vihor pa to sam ja!
 \n

HARALD BERGSTEDT (1877
1955)
DANSKA
DOK POTO
UBORI
Ah, draga, ti se raspri
a, ve
mnogo pro
e sati, u usta o
i
zure mi, a um ni rije
i da
shvati. Ah, nemoj se
zaustavit, govori, daj, govori
jer divan mir se prostire
dok poto
ubori.
 \n
356
EINO LEINO
(1878
1926)
FINSKA
KAO PO CVIJE
Kao da stupa po samom cvije
u, kao da
pjesmu pjeva joj hod, ko vila vitka svud
nosi sre
u ja joj se divim, bila gdje
god.
Nikad joj pjevat prestati ne
u, dokle
me grije nebeski svod; noge
e njene
i po cvije
u, valovi pjesme njihat
joj hod.
\r 
359
ZA TEBE MOJA LJUBAVI
Otiao sam na trg ptica I kupio sam ptica za tebe m
oja ljubavi
Otiao sam na trg cvije
a I kupio sam cvije
a za tebe moja ljubavi
Otiao sam na trg gvo
a I kupio sam okove teke okove za tebe
moja ljubavi
A zatim sam otiao na trg robija I tamo sam te tra
io Ali te nisam naao
Moja ljubavi.
KUKOLJA
REN
CHAR (1906)
FRANCUSKA
EVANDE
Ljeto i na ivot bijahu od jednog jedinog komada P
olje je jelo
boju tvoje mirisne suknje Izmirile su se pouda i o
skudica
Dvorac Maubec uranjao je u glinu Uskoro
e se sruiti ljuljanje
njegove lire
Nema proricanja sre
e, premda,
Jer te volim vie nego to mogu kazat,
Kad bih ti mogao re
i, reko bih ti da zna.
Vjetrovi moraju do
i odnekud gdje puu,
Razlozi zato li
e vene moraju biti;
Kad bih ti mogao re
i, reko bih ti da zna.
Moda rue zaista ele rasti,
Vizija ozbiljno namjerava ostati;
Kad bih ti mogao re
i, reko bih ti da zna.
Zamislimo da svi lavovi ustaju i odlaze,
I svi potoci i vojnici bjee;
Zar vrijeme ne
e vie re
i nego to rekoh ti ja? Kad bih ti
mogao re
i, rekao bih ti da zna.
SABLJAK
STEPHEN SPENDER (1909)
ENGLESKA
SAN
Ti sanja, re
e on, zbog djeteta
Uspavanog u gnijezdu tvoga tijela, koje sniva...
Njene su usne sanjale, a on se smijeio.
Poloio je svoju, mislima otealu glavu,
Na san usana njenih. Tako spojeni U le
i njihova zagrljaja
Promatrae ivot na koji su utjecali njihovi ivoti
,
Ona ivi pod naim svagdanjim stvarima: praini
stolicama, i nekoliko njenih pjesama u sobi. Makar
smrt
igra svoju igru, zemljina kora Progutala ju je u sv
om
golemom grobu,
Susre
em je na svakom koraku; priguen dio, Utian aplauz
,
povorka to zaprepa
uje,
Poti
u njenu sjenu da u mom srcu se rodi. Kroz
vrste zidove
gledam je kako plee!

DORIA
Budi u meni kao vje
na
ud
turobnog vjetra, ne kao Prolazne
stvari koje su radosti cvije
a.
Imaj me u ljutoj samo
i Tamnih
hridina I surih voda.
Nek bogovi o nama njeno zbore U dane
budu
e,
Sjenovito cvije
e Orcusa Nek te se
sje
a.
SABLJAK
HILDA DOOLITTLE (1886-1961)
AMERIKA
PJESMA
Ti si kao zlato, poput poluzrela ita
to snova se u zlato stapa; bijela
poput bijele kie koja prodire u
poluzatvorene cvjetove bokorastog
cvata gustog na crnim rukama
jabukovih grana iz Ilirije.
Moe li med iriti miomiris kao
tvoja zla
ana kosa?
380
nita to otkriti bismo mogli u svijetu tom nema mo
takve
krhkosti kao to je tvoja: i trajanje njeno s bojom
krajolika svojih
pobje
uje mene nude
i smrt i vje
nost u svakom dahu
(ne znam to je to u tebi to zatvara i otvara; al
ipak jedan dio
mene pojmi da je glas tvojih o
iju dublji od svih rua) nitko,
ak
ni kia, nema tako malene ruke
SABLJAK
SVA U ZELENOM
Sva u zelenom je moja ljubav odjaila na velikom ko
nju od zlata u
srebrnu zoru.
etiri vitka psa se uljaju sa smijekom veseli je j
elen bjeao pred
njima.
Okretniji su od arenih snova brzi dragi jelenovi r
ijetki crveni
jelenovi.
etiri crvena srnda
a kraj bijele vode okrutni rog je pjevao
sprijeda
S rogom o boku je odjaila moja ljubav odjaila niz
jeku u srebrnu
zoru.
etiri vitka psa se uljahu sa smijekom livade su r
avne bjeale
pred njima.
Meki su neg san u papu
ama vitki
gipki jelenovi okretni nestali
jelenovi.
etiri okrutne koute u zlatnoj dolini izgladnjela
je strijela pjevala pred njima.
S lukom o pasu odjaila je moja ljubav odjaila
niz planinu u srebrnu zoru.
etiri vitka psa se uljahu sa smijekom otri su
iljci bjeali pred njima.
Blje
i su od strane smrti glatki tanki jelenovi,
visoki, napeti jelenovi.
etiri visoka jelena na zelenoj planini sretan
lovac pjevao je pred njima.
Sva u zelenom je moja ljubav odjaila na velikom
konju od zlata u srebrnu zoru.
etiri vitka psa se uljahu sa smijekom Moje
srce palo je mrtvo pred njima.
SLAMNIG-OLJAN
384
LANGSTON HUGHES
(1902
1967)
AMERIKA
JU
E I DANAS
Kako bih eleo. mila, da ju
e danas
bude!
Ju
e si ovde bila,
A danas si me ostavila.
Nedostaje mi, Lulu, Nedostaje mi
mnogo.
I ne znam kako bih te Zaboraviti
mog'
o.
Ju
e sam sre
an bio.
Smatro sam sre
nom
i tebe. Ne
znam kako si sad,
Al mene je obrvo jad.
385
PEDRO SALINAS (1892
-1951)
PANJOLSKA
DUA TI JE BILA
Dua ti je bila otvorena,
svijetla tako da ne mogoh
nikad u nju u
i. Okuah
pre
ace uzane, prolaze
strme i opasne...
A tvojoj se dui
pristupiti moglo
putima irokim.
Spremih ljestve
vitke
zidine visoke sanjah
kako prije
e pristup tvojoj
dui , ali tvoja dua
bijae bez strae, zidova i
plota.
Traio sam k tebi uska
vrata due, al dua ti bjee
slobodna toliko da
nikakvih vrata na njoj nije
bilo.
Gdje je po
injala?
Svravala gdje je?
I ostadoh tako zauvijek
sjede
i tu, na zagonetnom
pragu tvoje due.
MILI
EVI
PITANJE
Zato pitam gdje si, ako nisam
slijep, ako ti nisi odsutna? Ako
te vidim gdje ide i dolazi,
tebe, tvoje tijelo vitko koje
nestaje u glasu kao plamen u
dimu, u zraku, neopipljivom,
I pitam, te, da, i pitam te od
ega si,
ija si,
a ti iri ruke i pokazuje mi
svoju vitku pojavu i kae da je
moja.
A ja uvijek pitam.
  \r 
FEDERICO
GARCIA LORCA (1898-1936)
PANJOLSKA
NEVJERNA ENA
K rijeci je povedoh tada
misle
i da djevojka je, no bila
je ve
udata.
U no
i, na Jakovljevo, s
dogovorom ko da bjee. Svjetla
bjehu pogaena, a krijesnice
upaljene.
Kod posljednjih tamo ku
a takoh
njene grudi snene i odmah se
otvorie ko zumbula kite cvjetne.
utao mi um u sluhu utirkane
suknje njene, ko to uti komad
svile kad ga deset noa ree.
Bez svjetlosti u kronjama
uzraslo je sve drve
e, obzor pasa
lajao je u daljini, iza rijeke.
Kad prodosmo kroz kupine pa
kroz trnje i kroz evar, ispod
punde njenih kosa mekani
razgrnuh pijesak.
Ja onda kravatu skidoh, ona halju
skide spremna.
Ja pojas s pitoljem, ona prslu
a
etiri tijesna.
Ni u smilja, ni u koljki tako
glatke koe nema, ni kristal na
mjese
ini tako blistav ne izgleda.
Kao ribe prestraene bjeala mi
njena bedra, polovinu puna vatre,
polovinu puna leda.
Te sam no
i projezdio najdivniju
od svih cesta na drebici
sedefastoj, a bez uzde i bez
stremena. Ne
u re
i, jer sam
ovjek, sve to mi je ona rekla.
Svjetlost uma meni kae da razborit biti
treba.
Povedoh je s rijeke blatnu od cjelova i od
pijeska A ma
evi ljiljanovi borili se protiv
vjetra.
Ko Ciganin pravog soja ja se ponijeh
kakav jesam.
Kutiju joj za pletivo
poklonih, od platna svijetla,
i nisam se zaljubio
jer udata bjee ena,
a re
e da djevojka je
kad se s njom na rijeku spremah.
  \r 
AMPARO
Amparo,
kako li samuje u svojoj ku
i u bijelo
odjevena!
(Ekvator izme
u jasmina i smilja.)
Slua
udesne vodoskoke svog dvorita i
slabani uti
urlik kanarinca.
Predve
e vidi kako drhte
empresi s
pticama, dok lagano veze slova na grubu
platnu.
389
Amparo,
kako li samuje u svojoj ku
i u bijelo
odjevena!
Amparo,
i kako ti je teko re
i: ljubim te!
 \r 
MALI BE
KI VALCER
U Be
u ima deset djevojaka, jedno rame na
kojemu smrt jeca i jedna uma raspored
golubica.
Ima komadi
jutra u muzeju inja.
Ima salon s tisu
u prozora.
Jao, jao, jao!
primi ovaj valcer zatvorenim ustima.
Ovaj valcer, ovaj valcer, ovaj valcer
pristanka, smrti i konjaka koji kupa svoj rep u
moru.
Volim te, volim te, volim te s naslonja
em i
mrtvom knjigom, za potiteni hodnik, u
tamnom potkrovlju ljiljana, u naoj postelji
od mjeseca i u plesu to ga sniva kornja
a.
Jao, jao, jao!
Primi ovaj valcer slomljenih slabina.
U Be
u su
etiri ogledala u kojima se igraju
tvoja usta i jeka. Ima jedna smrt za klavir koji
u plavo bojadie mladi
e.
RAFA
EL ALBERTI (1902)
PANJOLSKA
ZARU
NICA
Evo, zazvonie zvona s
katedrale.
Ja cipela nemam, a moram
na vjen
anje.
Gdje li je moj veo,
gdje haljina bijela, i
moj cvijet naran
e?
Gdje je moj prstenak, gdje
bro pozla
eni, i moj
derdan krasni?
Pourite majko!
Evo, zazvonie zvona s
katedrale.
Gdje li je moj dragi? Moj
ljubljeni dragi gdje li mi je
sada?
Evo, zazvonie zvona s
katedrale.
A ja bez dragoga moram na
vjen
anje.
MILI
EVI
MANUEL ALTOLAGUIRE (1905
-1959)
PANJOLSKA
NA MOJE RAME NASLONJENA
Na moje rame naslonjena bila si mi desno
krilo.
Kao da bi razastrla svoje milo, crno perje,
dizale me tvoje rije
i u svjetlo i bijelo nebo.
Uzbu
enje. Tiina.
Sad sjedim za svojim stolom, iz ramena krv
mi te
e,
odsutnost me tvoja boli.
  \r 
JOSEP CARNER (1884-1970)
KATALONIJA
SAMI
Kada ljubav bukne, ljudi okre
u lice, ljutite ruke
zalupe vrtna vrata.
Kad se poljubimo, grana nas osipa li
em i na
poljubac rastjera jato ptica.
A kad se zagrlimo pobonim zagrljajem, zlatna kia
dana polako malaksava; nestaju i ove pohlepne
hridi, i mi smo sami, brodolomci, igra
ke mora.
  \r 
PITAM TE
Ho
e li se na me sjetiti kad odem, ti, to me i sad
dri za odsutna?
Tko
e znati je li ta ledena ruka ve
svemu kraj ili
tek po
etak?
I znati da li s tjeskobom ili obe
anjem apu
e moje
ime u kasni no
ni sat?
I znati da li se u svojim snovima boji mene ili se
za
sebe boji?
 \r
396
Bila si u meni neznatna prividnost, voda i
pijesak u neizvjesnim alima ili ognjeni
poto
u vrtu i polju?
U drijemeu visokog saznanja Stablo i Plod opaam,
Raj i Zmiju u tajnim uvalama tvojih o
iju.
  \r 
TOMAS GARCES (1901)
KATALONIJA
PUTOVANJE
Ljubice se mijeaju sa zelenilom fontane i u
blijedo nebo vrhunci se urezuju.
Zvoni ve
er, zlatan list.
ljubavi moja, sjaj planine nas zove.
Tamo dolje, zemlja se leluja toplinom mesa
die poput nostalgi
nih grudi.
ini se kao da nas nebo uhodi
i primi
e uho puteljku kojim hodamo.
Znat
emo na
i kakvu kolibicu, cvijet planinskog vrha,
koja zaklanja snove.
O ljubavi moja, putovanje je zavreno: u bukovoj u
mi
sjene dozrijevaju!
  \r 
398
DELMIRA AGUST1NI (1886-1914)
URUGVAJ
LABUD
Zjenica plava moga vrta to je
drhtavo ogledalo jezera
jednog
iste vode, toliko
iste
te vjerujem da se u sjajnu
povrinu misao moja upisuje.
Cvijet uzduha i cvijet vode, dua jezera
to je labud sa svoje dvije ljudske zjene,
teak i otmjen poput princa; krila mu
ljiljan, vesla rua... kljun mu u ognju,
vrat alovit i ponosit je, i bjelina,
sva umilnost labudova.
Ta ptica bijela, ptica teka, to
zlokobnim se pjevom javlja;
karamfil, skriven u ljiljanu, u plam
i
udo pretvara se... uzbu
uju me bijela
krila kao goru
e dvije ruke.
Nikakve usne nisu arke ko njegov
kljun u mojoj ruci; nijedna glava tako
krotko u moje krilo nije pala; nijedna
put mi nije dala takav uitak, takvu
patnju: kroz njegove se ile pjeni
plamena struja, dvaput ljudska.
Rubinom rujnim od poude glava je njemu
okrunjena; i on odnosi puste elje u svome
skutu rui
astom.
Na rukama mu vodu dajem, a
ini se da
oganj pije; i ja izgledam ko da pruam
itavi pehar svoga tijela.
U mome snu toliko ivi i tako u put moju
tone te
esto mislim je 1 to labud s dva
svoja krila leprava, s o
ima svojim
rijetkim, ljudskim
sa crvenim, arkim kljunom, je li to
samo bijeli labud
u bistroj vodi mog jezera,
ii
ljubavnik u mom ivotu...
Jezeru bistrom na obali zapitkujem ga u
tiini... a tiina je samo rua navrh njegova
arkog kljuna.
No on mi u svom mesu zbori, a ja ga u
svom mesu sluam.
Katkada cijela! ja sam dua; katkada
cijela! ja sam tijelo. Uranja kljun u
moje krilo i tu ostaje kao mrtav...
Na povrini od kristala, u drhtavome
ogledalu jezera, koje kadikada misao moju
odraava, crvenom bojom labud plai, a ja
bjelinom strah zadajem.
MILI
EVI
GABRIELA MISTRAL (1889-1957)
ILE
STID
Sva sam lijepa kad tvoj me pogled prati, lijepa kao

trava puna rose meke, i visoke trske ne
e
prepoznati moje slavno lice, kad si
em do rijeke.
Stidim se evo svog glasa razbita i grubih koljena i

usta punih bola.
Sada kad tako tvoj me pogled
ita, vidim da sam
jadna i potpuno gola.
Ni stijenu na punu nisi jo nikada vidio golu pri
blistanju danjem, ko ovu enu na koju si sada
svratio pogled,
uvi joj pjevanje.
Zbog ljudi koji idu kroz ravnicu utjet
u da mi
sre
u ne primijete po sjaju na mom
elu i na licu i
po drhtanju moje ruke sretne.
No
je, na travu pada rosa snena; gledaj me
dugo i ap
i rije
meku, jer ta koju ljubi bit
e ispunjena ljepotom, ujutro, kad si
e na
rijeku.
MILI
EVI
ODSUTNOST
Od tebe moje tijelo kap po kap odlazi, moje lice
odlazi u gluhome ulju; moje ruke u rastopljenoj iv
i,
moje noge u dva pranjava vremena.
Sve odlazi od tebe, sve od nas odlazi.
Odlazi moj glas koji se pretvarao u zvono, gluho za

svakog, osim za nas. Odlaze moji pokreti to su se
upredali pred tvojim o
ima kao tkala
ki
unak. Odlazi
moj pogled, koji je nemo
an kad te gleda, brijest i
smreka.
Odlazim od tebe sa samim tvojim dahom, kao vlaga
isparujem se iz tvog tijela. Odlazim od tebe s
budno
u i sa snom.
U tvom vjernom sje
anju ve
se briem i u tvojoj
uspomeni ve
sam kao oni to se ne rodie u poljima i
dubravama.
Da sam krv, kolala bih u dlanovima tvog rada, u
tvojim ustima od mota.
Da sam tvoja utroba, izgorjela bih u tvojim koracim
a,
koje vie ne
ujem, u tvojoj strasti, koja prolama no
kao mahnitost osamljenog mora.
Sve od nas odlazi, sve od nas odlazi.
MILI
EVI
CARLOS OQUENDO DE AMAT (1899-1936)
PERU
404
PJESMA Za tebe
imam osmijeh tampan na japanskom papiru gledaj me
jer ti
ini da trava raste na livadama eno
mapo muzike bistrino rijeke svetkovino plodova na t
voj
prozor
vjeaju brljan automobilskih volana i
prodava
i snizuju cijene svojoj robi dopusti da
poljubim tvoj glas
tvoj glas
koji pjeva u svim granama jutra.
  \r 
PABLO NERUDA (1904-1973)
ILE
OVE NO
I
Ove no
i mogu napisati najtunije stihove.
Napisati, na primjer: No
je puna zvijezda, trepere modre
zvijezde u daljini.
No
ni vjetar krui nebom i pjeva.
Ove no
i mogu napisati najtunije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
Bar
e se, ako postanem sjena, sjetiti mene poslije, a
da te
sje
anje na me ne
e ope
i ni raniti, jer nikad se ne drasmo za
ruke niti se poljubismo, niti bijasmo drugo osim dj
eca.
I ako prije mene ponese obol mra
nom brodaru, ne
u morati da
patim kad te se budem sje
ao.
Bit
e mi blaga u spomenu kad te se sjetim na obali, tu
na poganko s
cvije
em u krilu.
  \r 
MANUEL BANDEIRA (1886-1968)
BRAZIL
POSVUDANJOST
Svijet si moj misaon sjajni,
U svemu to matam si ti:
Horizont tvoj je beskrajni, Stoji
u zrnu to zri...
U ovci to pase si ti,
U rijeci to u more uvire: Tek
ro
eni tvoji su svi,
Stoji u svemu to umire.
U svemu, i puna nemira, Tako
isto, a razli
no bi
e! (Bila si
prvo otkri
e,
Bit
e i konac svemira).
Stan tvoj duh je i slovo.
Dua s
ulima tobom se kiti, A
vrijeme kad zavri ovo,
Na nebu, na nebu
e biti.
\r \r
MELANKOLI
NI MADRIGAL
Ono to ja u tebi oboavam
Tvoja ljepota nije.
Ljepota je ta to se u nama krije.
Ljepota je pojam jedan.
I ljepota je tuna.
Po sebi ona tuna nije,
Ve
po krhkosti i nesigurnosti koje u sebi krije.
Ono to ja u tebi oboavam,
Tvoja nadarenost nije.
Ni tvoja duhovitost, tako gipka i blistava,
Slobodna ptica uvrh planinskog neba treptava. Ni tv
oja
duhovitost, tako gipka i blistava,
Svega to se'u srcima ljudi u stvari krije.
Ono to ja u tebi oboavam Nije ljupka muzika tvoga
glasa,
Koja se stalno obnavlja svakog
asa,
Draesna i vazduna kao misao tvoja,
Koja zbunjuje i smiruje osje
anja moja.
Ono to ja u tebi oboavam,
Mati, koju sam izgubio, nije.
Ni sestra, koju sad zemlja krije.
Ni mrtav otac nije.
Ono to ja u tebi oboavam Nije nagon materinstva d
uboka,
Otvoren kao rana u srcu tvoga boka.
Ni tvoja
istota. Ni tvoja ne
istota.
Ono to ja u tebi oboavam neka mi bol i utjehu O
no to ja
u tebi oboavam ivot je koji prosi.
\r \r
kretnja koju u
init ne
u.
S planina vremena jedna rije
pala ispreme
e sva mora, spaja
daleke zemlje,
rije
koju kazati ne
u.
Da bi me me
u tihim
vjetrovima odgonetnuo,
smra
ujem misli svoje,
obla
im no
ne haljine
koje
u izmisliti za te.
I sve dok me ti ne otkrije,
svjetovi brode
i hode u mirnom
uzduhu vremena i ne zna se
dokada
a jednog dana ja
u dokon
ati.
CETTINEO
PJESMA NJENOSTI
Kad bi ti
ovje
an bio, moje bi
ruke ivjele, vezu
i njenosti i
platna svilena, da ti prinesu
haljine
udesne legende.
Kad bi ti
ovje
an bio, o
i bi moje upaljene
sjale danju i no
u,
i uperene bi tako bile u tebe to sav bi
blistao, kao onaj to se okrunio bio
sun
evim plamenom.
Kad bi ti
ovje
an bio, moja
bi usta vo
e bila za tvoju
e
,
i za tvoj san muzika ljubavna, sve
anost
utjehe za tvoje njenosti.
Kad bi ti
ovje
an bio, ja bih ti bila igra
ka
djetinja,
oruje za tvoj rat, flauta u poznim ljetima
koja bi pjevala obredu vrlo bliskom smrti.
Kad bi ti
ovje
an bio,
O, Odabrani,
ja bih sve bila u tvome postojanju. Ali sam
nita...
Nisam drugo ve
ova udnja neodoljiva da
postojim.
I mislim, kad bi ti
ovje
an bio, da bi ruke
moje ivjele, vezu
i njenost i svilu, da ti
prinesu haljine
udesne legende.
\r \r
UMBERTO SABA (1883
1957)
ITALIJA
DJEVOJ
ICA
Tko tebe vidi, vidi prolje
e,
udno stabalce, koje ne donosi Cvjetove
nego vo
e.
Sad evo: rezali su ti kosu.
Stajala si izme
u tvog krvnika i majke, Uspravna i
drska,
Gotovo kao grub dje
ak ispod ibe,
Kome srdba i bol obraze ispunja vatrom, Sjale su
samo tvoje velike o
i,
I vjerujem, da su ti se tresla koljena Od jada, koj
eg si
trpjela.
Pa onda s koliko si ponosa kupila Ono palo blago,
Tvoju duga
ku kosu.
Ja ti podmetnuh zrcalo: izme
u Crnih pramenova
isticalo se okruglo Tvoje lice kao so
no vo
e.
\r
ENA
Kad si bila djevoj
ica bola si kao umska jagoda. I
noga ti je bila oruje, o divljana. Bilo te teko
dohvatiti.
416
ENA GENOVEANKA
Ti si mi donijela malo morske alge U svojoj kosi, i

miris vjetra,
to je hrlio iz daleka i stie teak Od ara, bio j
e u
tvom bron
anome tijelu:
Oh boanska
Jednostavnost tvojih vitkih oblika
Ni ljubav ni
enja, utvara,
Sjena nude koja luta Vedra i
neizbjena za duu
I osloba
a je u radosti, u
enju vedra Da je beskrajem jugo
Moe ponijet dalje.
Kako je malen svijet i lagan u tvojim rukama!
  
VINCENZO CARDARELL1 (1887-1959)
ITALIJA
DJEVI
IN SAN
Jedne ve
eri sam preao s tvojom majkom Prag tvoje
sobe,
Opora djevice,
vidio sam te kako spava Tamo, na krevetu, leala
si nauznak,
Nepokretna, bez daha,
Napokon savladana.
Nita an
eoskog nije bilo u tebi, koja si spavala. Bez sna,
bez due,
Kao to spava rua.
neto se od tvoje boje 418
Bilo izgubilo.
Zatvorena lica, ukru
ena U
nekom dalekom snu,
naduta od potajnog previranja, Rasla
si spavaju
i, kao nekad U maj
inu krilu.
ja sam vidio, djevoj
ice,
Tvoj
udesni san.
\r
KLONULOST
Odletjela si, pobjegla kao
golubica
nestala si, tamo, prema istoku.
No ostala su mjesta koja te vidjee
asovi naih susreta.
Pusti
asovi,
mjesta, koja su za mene postala groblje na kojem
straarim.
  \r 
GIUSEPPE UNGARETTI (1888-1970)
ITALIJA
LIPANJ
Kada mi
umre ova
no
kada je kao tu
in
uzmognem gledati te san me
obuzme
419
uz um valova
to se smiruju
preme
i se do
bagremove ograde moje
ku
e
Kada se probudim u
tvom tijelu to se izvija
kao slavujev glas
Gasi se poput boje
blistave zrela ita
U prozirnosti vode
tanano zlato tvoje puti
osut
e inje tamno
Uznesena
bren
avim
staklima
zraka bit
e
nalik
panteri
Slistat
e pod
pomi
nim sje
ivima
sjene
Ri
i nijema u onoj
praini guit
e me
Zatim
e sklopiti vje
e
Vidjet
emo nau ljubav kako klone poput
ve
eri
Zatim
u razgaljen u paklini obzorja duica
tvojih o
iju ugledati umiranje svojih zjena
Sada je
vedrina svedena kao
u ovo doba jasmini
u mom afri
kom kraju
Izgubio sam san Treptim
na uglu neke ulice kao krijesnica
Umrijet
e mi ova no
?
IVANIEVI

me
u nas padaju ve
svele. Gledam te u meku zrcalu.
Ne znam da 1 te poznajem; znam da nikad ne bjeh
odijeljen od tebe kako to biva u ovaj kasni povrata
k.
Par trenutaka sagalo je od nas sve: osim dva lica,

dvije obrazine to se nadimlju u silom izazvani
smijeak.
\r
SALVATORE QUASIMODO (1901-1968)
ITALIJA
A TVOJA HALJINA JE BIJELA
Pognuta ti je glava i gleda me; a tvoja haljina je

bijela, i grud proviruje iz
ipke razrijeene na lijevom
ramenu.
Prestie me svjetlo; trepti i dira tvoje nage ruke.
Gledam te. Rije
i su ti bile zatvorene i brze,
Stavljahu srce na uteg ivota koji sam znao iz cirk
usa.
Duboka cesta gdje se sputao vjetar izvjesnih no
i
marta i budio nas kao prvi put.
RICOV
423
Jedna rije
dovoljna je tvome srcu i nitko za tebe
sada, kada zrak lista bedemima, ne
e znati da
izrazi muk to bijeli od tvoga daha.
Samo no
, koje mjesec jednako plovi i mojim
snima, zaustavljaju
i nebom stabla, breuljke i
vjetar u
empresima.
U mlaku zaboravu, to ga istok topi s dragim
daljinama i hladovinom, ja znam da ti pomae
dan, ivi i zaboravlja snove i moj glas.
Od tvoje sre
e ostaje mi tek zrak, prolost
nitavila, jedna rije
.
 
Ali kad ve
er padne,
Kad no
u svakoj po
iva rui, a crn je Mak, kad
smijeh i drhtanje stane,
I poljubac svri: Kako se dua tada Na krilima dign
e i
zdruena nemirno lebd Visoko iznad smrti.
\r
BERT BRECHT
(1898-1956)
NJEMA
KA
SPOMEN NA MARIJU
U plavom neko
mjesecu septembru,
Pod kronjom ljive, tih dok bjee dan,
Na rukama je drah, ljubav dragu,
U zagrljaju
arobnom ko san.
A nad nama, na lijepom nebu ljetnom Oblak je stajao
:
ne mogu ni re

Bjelinom kakvom visoko je sjao.
No
im ga spazili, nestao je ve
.
Od onog dana mnogi mjesec minu. Otplovie ko taj
septembar svi.
I mnoge ljive ve
su posje
ene.
A ti me pita: ta s ljubavlju bi?
Re
i
u ti: Ne sje
am se vie.
Njen obraz davno zaboravih plah.
No jedno pamtim ko da ju
er bjee: Poljubac onaj, to
ga tad joj dah.
428
ERICH KASTNER (1899)
NJEMA
KA
OPETOVANJE OSJE
AJA
Jednog dana opet bjee tu...
I nala ga je blijedog, slabe volje, A kad
on je pogledao nju, Pomisli: ni meni ne
ide bolje.
Uve
e je odmah htjela po
i Prvim
vlakom nekud u Tirol. Ispo
etka
sjale su joj o
i.
Kasnije se tuila na bol.
On joj kosu pogladi, al sjeta
Obuze ga:
emu suze te?
Minulih tad sjetie se ljeta.
I ko neko
svrilo je sve.
Probudiv se jo o ranoj zori Bjehu tu
i
jedno drugom. Dra Naglo nesta. I svi
razgovori,
Sve su rije
i bile puka la.
Rastanak se odigro u tuzi Na stanici. Ve
se sputo mrak. Tu im srca leahu na
pruzi, Kojom, za
as, u no
krenu vlak.
\r
430
MARIE LUISE KASCHNITZ (1906)
NJEMA
KA
NA ALU
Danas opet vidjeh te na alu,
Gdje po pijesku crta
udne are. Stigne
pjena, noena na valu,
Pa se od nje svi crtei kvare.
Sav u igri nestanoj, ko dijete, Crtao si
uvijek neto nova,
Al s pu
ine valovi dolete,
Pa izbriu zagonetna slova.
Gledo si me s osmijehom i alom, Ni ne
slute
kolko trpjet mogu Gledaju
i, kako
val za valom S pijeska brie stope tvojih
nogu.
\r
431
ALEKSANDAR BLOK (1880-1921)
RUSIJA
U CRKVENU U
EM TAMU
U crkvenu u
em tamu,
I bijedni obred dajem.
Tamo
ekam Divnu Damu Pod kandila
rujnih sjajem.
Kraj stubova u polusjeni Zvuk vrata prene
pogled moj A u me gleda ozareni Njen Lik
samo, san o Njoj.
O, privikoh se tim rizama Veli
anstvene
Vje
ne ene! Visoko bjee karnizama
Osmjesi, pri
e, snovi
enja.
Kako su, Sveta, mile svije
e, Kako ti srce
radost visi!
Nitko mi uzdah nit rije
re
e, Ali
vjerujem: mila Ti si.
VITEZ
DANAS SI ILA POSVE SAMA
Danas si ila posve sama,
I ja ne vidjeh Tvojih
uda.
Na gorskom Tvome visu, tamo, Zup
asta
uma bjee svuda.
432
I ta uma kroanja zbitih,
I ti putovi gorski tmasti Smetahu mi se s
neznanim sliti I plavetnilom Tvojim cvasti.
\r
UZ TEZGU SKOVAN U MEHANI
Uz tezgu skovan u mehani.
Opijen. Smiren kao stijena.
Na trojci moja sre
a vani U srebrn dim je
odnesena...
Na trojci ode kao snovi U snijeg vremena
sre
a stara.. Ispod potkova duu ovi Srebrna
magla od iskara.
U pustom mraku iskre gore I cijele no
i
svijetle slavno,
Praporci trojke zve
e, zbore Da moja sre
a
ode davno.
Cijele se no
i orma zlati,
Svu no
se vidi... Nju sam sluo... Ti, pusta
moja duo, pati...
Jer ti si pjana, pjana duo. . .
 \n
.*
/%/('0/(1%2#3243&/52"0&'#"4'%&67203'8$'9/&'
433
ANDREJ BJELIJ (1880
1934)
RUSIJA
TVOJ BLISTAV POGLED
Tvoj blistav pogled: u njem sebe lovim. I s njega
nedohvatno opet snimam.
I sebe, tako odraena, volim,
I sebe, odraena, rado primam.
Tvoj bistar pogled: moja slika,
itka, Puna mira i
blaenstva
U golemom prostranstvu bitka,
U golemom prostranstvu savrenstva.
Povezuje nas mo
sun
anog sjaja,
Puna zla
ano sun
anih sanja;
I nae due svjeim dadom maja Natopie pla
em
naa rastajanja.
I ti i ja sanja smo, rasprena
O neiskazanu iskru nekog leca;
Susresmo se izvan svih vremena,
Presretna i razdragana djeca.
\n\r 
U SUTONU
Majski suton gasio se blijedo rujan. Travu osu
rosa, sitno drhture
i.
Gledao sam te beznadno nujan,
Pri
ao ti nezemaljske rije
i.
434
Zamrla si, otila u beskraj sama.
Shvatio sam. Sam sam, ostavila si me.
inilo se da tvoj
pogled taman Vidi utvaru daleke zime.
utjela si... Stepa je ljepotom evala.
U daljini plavet, slap aurnih zraka.
Kao sjetni snovi, zalazom su pala Sivila obla
nih
ogoraka.
Ustaju
i, rekla si mi: Privid... varka..
Ja uutjeh zauvijek. I glava mi se sagla.
A nad vlanim sjenama umarka Dizala se hladna no
na
magla.
Ostavila si me. Godine nas dijele.
Zauvijek nas rastavie, sve nam kriju.
Ali zato te u ove nevesele Sive dane volim kao pri
je!
GERI
ANA
AHMATOVA (1889-1966)
RUSIJA
MJESTO MUDROSTI ISKUSTVO
Mjesto mudrosti iskustvo. Ta hrana u bezukusnom
stanju.
Mladost je bila ko molitva nedjeljnog dana, i zar d
a ne
mislim na nju?
Koliko sam pustih putova prola s tim to mi ne bje
e
mio.
Koliko se molila u crkvi za onog to je u me zaljub
ljen
bio.
436
Sad sam zaboravljiva kao nitko na svijetu. Tiho
prolaze sati.
Nepoljubljene usne, nenasmijane o
i tko
e mi vie
dati!
  \r 
POD TANKI VEO
Pod tanki veo ruke sam skrila...
Zato si danas tako blijeda?...
Zato to sam mu duu nalila gorkog bola i leda.
Kako da zaboravim? Izaao je pognut i bolno
iskrivljenih usta, a ja sam, ne dre
se ograde stuba,
za njim tr
ala pusta.
Pa to je ala! kriknuh kao bez due Vrati se.
Umrijet
u bez tebe.
A on mi re
e mirno i trpko: Pue,
uvaj se da ne
nazebe.
  \r 
U BIJELOJ NO
I
Ah, nisam zatvorila vrata nit
se primakla svije
i, bila sam
teko umorna, a nisam mogla
le
i.
Gledati kako u granama suton gasne i zebe, opita
nekim glasom kao da sluam tebe.
I znati da je sve propalo, da je ivot pakao
no
i!
O, a tako sam vjerovala da
e mi natrag do
i.
  \r 
BORIS
PASTERNAK (1890-1960)
RUSIJA
LJUBLJENA, PRI
E SLADUNJAVE
Ljubljena, pri
e sladunjave,
Kao uglja su gar svudvje
ni.
A ti
uvane tajne slave Usisavaju
i rje
nik.
A slava zemljina tea.
O, kad bih nikao pravostoj!
No i ovako ne kao protuha,
Ko svoj
u u
i u jezik svoj.
Sad ne samo vrnjaci s poetom,
Sve: me
e, lijehe, staze uske Sa Ljermontovom
rimuje ljeto,
A sa Pukinom snijeg i guske.
Htio bih da se poslije smrti,
Kad zaklju
imo pute svoje,
Tjenje, no srce i osr
je,
Zarimujemo nas dvoje.
437
Da, sloeni i sjedinjeni,
I sluh nekome prekrijemo Svime onim
to pijemo I ustima trava isiemo.
\r
BEZ NASLOVA
Razdraljiva, a tako tiha, sva si od vatre
koja gori.
Daj mi, u tamno zdanje stiha ljepotu
tvoju da zatvorim.
Gle kako su preobraene u aru ku
ice
abaura, kraj zida, kraj okna, nae sjene i
obrisi naih figura.
S nogama sjedi na divanu, po turski ih
pod sobom splete, svejedno na svjetlu
i u tami ti vazda sudi kao dijete.
Pri
aju
i na konac nie zrnca to ti
padoe s vrata. Pogled je tvoj i odve
tuan, a rije
naivna, umiljata.
Rije
ljubav prola, ti si prava; drugo
u ime na
i lako, za te
u sav svijet
preimenovat, samo ako ti eli tako.
Moda
e
uvstva blago tajno tvoj tamni
pogled da isto
i i tvog srca bogatstvo
sjajno?! Zato li tugom muti o
i?
438
MILI
EVI
VLADIMIR MAJAKOVSKI (1893-1930)
RUSIJA
POAR SRCA
(Odlomak iz Oblaka u hla
ama)
I osje
am
ja
za me je malo.
Netko se iz mene uporno otima.
Halo!
Tko govori?
Mama?
Mama?
Vaega sina divno boli!
Mama!
Srce mu poar obuzeo.
Recite sestrama, Ljudi i Olji ne zna vie kud bi
se
djeo.
Svaka rije
, ma i ala,
koju rigaju usne goru
e, izbacuje se kao prostitutka
gola iz zapaljene javne ku
e.
Ljudi njue vonja paljevinom!
Stigli nekakvi.
Bljetavi!
Pod kacigama!
izmetinama nije mogu
e!
Recite vatrogascima,
da je njenije penju na moje srce goru
e.
440
Sam
u.
Ba
ve suza iz o
iju isto
it cu.
O rebra dajte da se oprem.
Isko
it
u! Isko
it
u! Isko
it
u! Isko
it
u! Ljosnuli.
Iz srca ne
e isko
iti!
Na lice to gori iz
pukotine usana
pougljen poljup
ho
e das prokljuje.
Mama!
Pjevati ne mogu.
U crkvici srca pojanje se
uje!
Obgorjele figurice rije
i i brojeva iz
lubanje,
kao djeca iz goru
e zgrade.
Tako je strah uhvatiti se za
nebo dizao
goru
e ruke Luzitanije.
Ljudima to drhte u
tiinu soba
s pristanita stooki se odrazuje sjaj.
Kriku posljednji, barem
ti jeku
o tom, da gorim, stolje
ima daj!
\r
441
SERGEJ JESENJIN (1895-1925)
RUSIJA
KA
ALOVLJEVOM PSU
Daj, Dim, za sre
u meni apu tu. Takove ape
niko vie nema.
Ded, lajat
emo skupa na tiinu, kad no
se spusti
mjese
ina i nijema, Daj, Dim, za sre
u meni
apu tu.
Oprosti, dragi, nemoj da se lie.
Bar ono to je najprostije shvati.
Ta ti i ne zna to to zna
i ivot, i kako se na
svijetu kadto pati.
Gospodar tvoj i slavan je i drag, i ku
a mu je
esto puta puna, i svaki gost podragao bi rado tu
tvoju dlaku, meku od baruna.
Na pse
u ti si ba
avolski lijep. Povjerljivo u
susret svakom hrli i nikoga ne pitaju
i nita ko
pjani drug i ljubi ga i grli.
Moj mili Dim, znam, kod tebe je bilo gostiju
kojekakvih sva sila, al ona to je tunija od sviju
,
nije li ona ovdje kada bila?
Ona
e do
i, ja ti jam
im za to.
I kada upre u nju pogled svoj, za sve za to sam
kriv i za to nisam, umjesto mene lizni ruku njoj.
442
CESARI
NE
EMO VIE
Ne
emo vie gazit po lobodi, lutati
grmljem, ni traiti trag.
Sa snopom vlasi svojih poput zobi iz snova
mojih nesta lik tvoj drag.
S bojom na koi jagoda rumenih, ko rujni
suton kad tone za brijeg, njena i lijepa ti
si bila meni, nalik na bijeli i blistavi
snijeg.
iju tvojih zrna uvenula, zvonko ti ime
i
ezlo ko poj, no ipak osta u naboru ala
nevinih ruku medni miris tvoj.
A kad na krovu zora njuku svoju ko ma
e
mije, u taj tihi
as, vodene trske, dok u
vjetru poju,
o tebi krotki donose mi glas.
Da si mi bila san, pjesma i sre
a,
esto mi
plava doaptava no
.
Tko tebi sazda gipki stas i ple
a, taj
svijetle tajne otkrio je mo
.
Ne
emo vie gazit po lobodi, lutati
grmljem, ni traiti trag.
Sa snopom vlasi svojih poput zobi iz snova
mojih nesta lik tvoj drag.
MILI
EVI
443
TI NE VOLI I NE ALI MENE
Ti ne voli i ne ali mene, nisam vie
mio srcu tvom? Gledaju
u stranu
strast ti vene sa rukama na ramenu
mom.
Smijeak ti je mio, ti si mlada, rije
i
moje ni njene, ni grube. Kolike si
voljela do sada?
Koje ruke pamti? Koje zube?
Proli su ko sjena kraj tvog tijela ne srevi
se sa plamenom tvojim. Mnogima si na
koljena sjela, sada sjedi na nogama
mojim.
i su ti poluzatvorene i ti sanja o
drugome nekom, ali ljubav prola je i
mene, pa tonem u dragom i dalekom.
Ovaj plamen sudbinom ne eli,
plahovita bjee ljubav vru
a i ko to
smo slu
ajno se sreli, rastanak
e biti
bez ganu
a.
Ti
e pro
i putem pored mene da
prokocka sve te tune zore. Tek ne diraj
one neljubljene i ne mami one to ne gore.
I kad s drugim bude jedne no
i u ljubavi,
stoje
i na cesti, moda i ja onuda
u pro
i
i ponovo mi
emo se sresti.
Okrenuvi drugom blie ple
i ti
e
glavom kimnuti mi lako. Dobro
ve
e, tiho
e mi re
i. Dobro ve
e,
miss, i ja
u tako.
I nita nam srca ne
e ganut, due bit
e
smirene posvema tko izgori, taj ne
moe planut, tko ljubljae, taj ljubavi
nema.
\n
STJEPAN
IPA
OV (1899)
RUSIJA
KAD SVOJU LJUBAV
Kad svoju ljubav gledam u vremenu, ne mogu
dosta na
udit se sebi, da tako strana bi mi, da o
svemu bar neto znah, a nita ba o tebi.
Kakvi god dani doli kobi hude, koliko god
jo ivio na svijetu, bez prestanka
u
blagosiljat pute to pomogoe naemu
susretu.
\r\r 
DOK LI
E PADA
Dok li
e pada i dok no
svijeti, sje
at
u
se ne ale
, zanesen, kako nas je zavela
daleko javorova aleja u jesen.
Sjedimo pod lunom zagrljeni, a sve su
due stabla kose sjene, uri se luna jer
na cijeloj zemlji jedina je za sve
zaljubljene.
\r\r 
LEONID
MARTINOV (1905)
RUSIJA
LJUBAV
Jo si iva,
jo si iva!
Nisu te saegli ni plamen ni lava, ni
pepelom nisu te zasuli, jedva da su te
okrznuli.
Jo si iva,
kao trava,
koja nije imala prava da
uvene,
i u snijegu
e biti zelena, poslije
smrti i zaborava.
I jo nad grobom mojim ti
e se uzdi
i kao
posmrtna slava. I kad ne bude mene, ti
e
ostati iva.
Ne govori rije
ima,
umjesto odgovora samo kimaj
dostojanstveno,
osmjehni se i kimni,
da bi zamukle isprazne glasine.
446
Jo si iva,
jo si prava,
ti, otrov moj i radost moja, svaki
trenutak na zemlji to je trenutak tvoga
slavlja.
  \r 
KONSTANTIN SIMONOV
(1915)
RUSIJA
EKAJ ME
ekaj me, i ja
u sigurno do
i, samo
me
ekaj dugo.
ekaj me i kada ute kie no
i ispune
tugom.
ekaj i kada vru
ine zapeku, i kada
me
ava brie,
ekaj i kada druge nitko
ne bude
ekao vie,
ekaj i kada pisma
prestanu stizati izdaleka,
ekaj i kada
ekanje dojadi svakome koji
eka.
ekaj me, i ja
u siguno do
i. Ne
sluaj kad ti kau kako je vrijeme da
zaboravi i da te nade lau.
Nek povjeruju i sin i mati da vie ne
postojim, neka se tako umore
ekati i
svi drugovi moji, i gorko vino za moju
duu nek piju kod ognjita.
447
ekaj. I nemoj sjesti s njima, i nemoj piti
nita.
ekaj me, i ja
u sigurno do
i, sve smrti me
ubit ne
e.
Nek rekne tko me
ekao nije:
Taj je imao sre
e!
Tko
ekati ne zna, taj ne
e shvatit, niti
e
znati drugi da si me spasila ti jedina
ekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat
emo kako preivjeh
vatru kletu, naprosto, ti si
ekati znala
kao nitko na svijetu.
MILI
EVI
JANKA K
UPALA (1882
1924)
BJELORUSIJA
TI DO
Ti do
i k meni u prolje
e,
Sa cvijetom budi,
Ljepotom cvati kao cvije
e,
Miso mi probudi...
Ti zatim do
i k meni ljeti,
Sa klasjem putuj,
etvenom pjesmom, to poljem leti,
Miso mi obraduj...
Ti do
i jesenas zlatnom umom,
Zvijezdu slijedi,
U dalek kraj sa borovom umom Miso mi
povedi...
Ti do
i k meni zimus zrakom,
Sa suncem budi,
I punom sjaja divnom bajkom Miso mi
probudi...
Pro
i na koncu mojom humkom,
Sa cvijetom hodi,
Tu vitki javor milom rukom Dareljivo
posadi...
Ti do
i!
 
449
29
Mili
evi
: Zlatna knjiga svjetske ljubavne poezije
JAKUB KOLAS (1882-1956)
BJELORUSIJA
GDJE GOD BIO
Gdje god bio, to god snio,
Uvijek si mi krasna,
I u mraku ti mi svijetli Kao
zvijezda jasna.
A u doba kobnih mora Tugu mi
stiava,
Jad i alost i nesre
u Ti mi
ublaava.
Samo su se izme
u nas Digli
brijezi grdi,
Putove nam zatrpali Kamenovi
tvrdi.
U polju se slono cestom Dva
kota
a kre
u,
Al nikad se medu sobom Oni ne
susre
u.
 
MAKSIM
BOGDANOVI
(1891
1917)
BJELORUSIJA
NA KOULJI
Na koulji Ljavonovoj izvezene golubice, zato sam i
h ja
izvezla, jer on ljubi u usnice.
Na koulji Semjenovoj izvezene ljubi
ice, zato sam ih ja
izvezla, jer on ljubit zna ulice.
Na koulji Sofronovoj izvezene potkovice, zato sam
ih ja
izvezla, jer ljubi u obrvice.
MILI
EVI
JULIAN TUWIM (1894
1953)
POLJSKA
JESEN
Preludij
Znam... Uz prozor sjela si sada i
gleda...
Poutjeli kesten pred prozorom Tvojim stoji. Li
e s
njeg pada... jesensko li
e...
Kia kropi... na kesten pada.
U dobrom Tvom oku jesenska tuga, ta Tvoja tuga,
udna... spominjanje...
Li
e baca kestenje, uvelo, sumanuto, ute
i na zemlju
pada, tuno... zlatno... jesenje...
A moda sunce sja?
Znam, da misli na mene, ju
er sam kod Tebe bio...
Sje
a se moje tuge goleme, jer sam te ostavit moro,
(.. Tiino, jesenja tiino...) jer sam
te ostavit moro, i ne gledam dobre
Ti o
i, i vie se Tebi ne smijeim
(.. .Tiino, jesenja tiino...) ne
smijeim, dok tamo tiho umire
bolesna gospa...
Ju
er sam kod Tebe bio...
Znam...
A moda sunce sja?
Na ulici nikoga nema, miran je, miran ovaj Tvoj
gradi
, samo to leti s kestenja li
e, a kia na kestenje
pada, pada...
Sjedi uz prozor, draga, Ti sada sjedi
uz prozor, dobra, Ti sada,
Ti moje sunce drago,
Ti moja tuna, bezimena sre
o!
.. .U sobi ura kucka na zidu ko svagda, ko
uvijek, ko svaki
as,
(leti, leti s kestenja li
e... tiino, jesenja
tiino...)
Tako si sva izmorena, pospana,
glavica lei Ti naslonjena, suza u oku Ti
zablijetila
Ah, to si se to zamislila?
Ah, to si se to rastuila? I ja
sam tu tako sam,
i ja tako
er...
Ve
tako se dobro poznamo, ve
tako se
dobro poznamo...
Zna?
Li
e baca kestenje uvelo, sumanuto,
pada zlatno, jesenje, a kia na kestenje
pada.
Sjedi, dobra, uz prozor sada, sjedi, mila,
uz prozor sada...
A moda sunce sja?
BENEI
KAZIMIERZ WIERZYNSKI (1894-1969)
POLJSKA
GLEDAJ VJETRA, PUSTOPANA VJETRA
Gledaj vjetra, pustopana vjetra, kraljevskoga lu
aka tog
svijeta, zakutnim to ulicama krivim i po mojim mis
lima
to lijeta.
Ulicom kad prolazim ja tako, misle
ko to prili
i sanjaru,
gle odjednom vidim kako eir kotrlja se moj po tro
toaru.
Smijeno to je, doista je smijeno!
emu sada da se fantazira, znam zacijelo: da se srce
moje
nalazi ba sred toga eira.
A gle tamo, na kraju ulice, kako
vjetar, pustoga li svata! ljetne
suknje curicama die i kako ih uz
noge ornata!
Ohej, ohej, pustopani vjetre, objeenjak ti si nau
mice!
O, koraci, to ste zasti
eni, o, vi
ipke, o, vi podvezice!
I dok tako ulicom prolazim, ba mi nita vie i ne
treba: s
cijelim svijetom flertujem ja tako i smijem se vese
lo
spram neba.
\r\r 
454
JAROSLAV IWASZK1EWICZ (1894)
POLJSKA
TI, MOJA UMO
Ti, moja umo,
Ti, moja vodo,
Ti, no
i moja,
Ti, moja zoro.
Ti, moj dae,
Moja ljepoto,
Ti, smrti moja,
ivote!
 
JULIAN PRZYBOS (1901)
POLJSKA
TEBI O MENI
Zagledan, da bih samim trepavicama
pomeo snijeg s tvoje staze,
hvatam u ushit tvoj pokret i gubim:
Korakom tako ljupkim,
kao da pti
e vodi na pramenu,
ila si ispred mene ispred sebe, ispred
Poplaena od vrabaca ispod nogu
tvoja se sjena u grmu zazelenila,
zabjelasala u sitnu li
u.
I i
ezla
si
u svome pjevu. Uutjesmo.
Ali otad u sluh pretvoren, kad pitam
o sebi,
od biljke do rije
i svaki se pup
izraava ki
eno; svijet cvijeta hrlije i
ogromnije u svecvijet.
(Vinjina se gran
ica izvila od
cvjetova do li
a lomnije
neg bi se vjeverica dosjetila.)
 
JOSEF
HORA
(1891
1945)
EKA
BIJELA NO
Kamo plove o
i moje,
mila?
ija mi je svjetlost nokte
posrebrila?
Kad plamen krvi trai no
,
svjetova nije.
Oko se oku u tami uzalud krije.
uje li moju put na tvojoj ta je?
Tvoj jezik u mojim ustima svjetlo
daje.
\n
457
JIRI WOLKER (1900-1924)
EKA
VE
ER
Naputena ena moe plakati, ali
naputeni mladi
nikada.
Neproplakana bol uve
e najvie zaboli i
ljubav,
kad sedam gora padne medu njih, sedam gora od
tvrdoga kamena.
Imam dva mala prozora, imam dva velika oka, no
pisma nemam nikakva, koje bi na moj stol palo u
sumraku, nalik bijelom oblaku, i koje bi reklo:
ovje
e, ljudi se vole!
 \r
VITEZSLAV NEZVAL (1900-1958)
EKA
ZBOGOM I RUP
Zbogom i da se vie nikad ne sastanemo bilo je to
divno i bilo je toga dosta Zbogom i da sastanak ope
t
zakaemo moda ne
u do
i drugog
e na
i gosta
Bilo je to divno no sve svom kraju krene uti
posmrtno zvono tu alost ja ve
znam Poljubac rup
glas brodske sirene tri
etiri osmijeha i onda ostati
sam
Zbogom i da nita ne kaemo vie neka nas malene
uspomene prate mirisne ko rup
proste ko razglednice
i pomalo opojne kao vonj pozlate
Pa iako vidjeh to drugi ne vidjee tim bolje lasto
to
trai rodno zdanje Jug si mi pokazala gdje gnijezd
o
tvoje bjee Tvoja je sudbina let a moja je pjevanje
Zbogom pa ako zbilja kona
no sve propada tim gore
nade moje ni
ega za vas nema Ako se elimo sastati ne
rastanimo se sada Zbogom i rup
Vri se sudbo
nijema!
KRITEK-MILI
EVI
FRANTIEK HALAS (1901 -1949)
EKA
JESENSKA
Haljina bila jesenska kosa
joj bila jesenska i o
i bile
jesenske
Usta joj bila jesenska grudi
joj bile jesenske snovi joj
bili jesenski
Stas joj je bio jesenski
bedra joj bila jesenska
osmijeh joj bio jesenski
elje joj bile jesenske boli
joj bile jesenske i njenosti
joj jesenske
Cijela je bila jesenska ko pjesma tuna, spomenska
MILI
EVI
459
FRANO KRAL (1903
-1955)
SLOVA
KA
BEZNADNOST
Zdenac utapa zvijezde.
Trenja sjenom pono
ree.
Dvoje ljubavnika donesoe ljubav
u travu.
Poto
nica stru
ak bjee im jastu
ak, pokriva
topli otri masla
ak.
Ta zvon
i, zvonite!
Uplaeni cvr
ku,
arda zasviraj! Danas
nedjelja bjee i danas je maj.
Ah, mila
krvavom ranom podatnih usana nikad tugu iz
iju mojih ne bi popila!
 \r
460
ALOJZ GRADNIK (1882
1967)
SLOVENIJA
TUNA PJESMA
Nemoj oti
i, tu ostani sa mnom, i daj mi
ruku da se moja zgrije, nek sve se vrati
to je bilo prije, pa makar da je davno
pokopano.
Makar je mra
no, ti ne pali lu
i, sve vidi tko
je proplakao no
i, nema elja tko je vje
no,
u samo
i,
ekao, znaju
kako usud mu
i.
Pred nama sad su samo krhotine.
U srce moje gledaj: kako malo od svih je
rije
i med nama ostalo. Kajanje osta, to
ne
e da mine.
Nemoj oti
i, ne govori nita, nek te
e dalje
slijepih snova rijeka i nek u
unu nosi dva
ovjeka, a svejedno je gdje su pristanita.
  \r 
Gledajte zalutali blud, gledajte strasti bitka; pro
kunite
misao moju i sagite joj krila; sa strvina se izvij
a i
buntovan je njezin dah; mrtva se tjelesa ljube i o
ajan je
njihov krik.
Zbunila se majka priroda i pijana bjee kod poroda:
tijesan mi
bijae vijek, a velebna bjee mi dua.
TIN UJEVI
(1891-1955)
HRVATSKA
ZELENU GRANU
Zelenu granu s tugom uta vo
a u kakvom starom
spljetskom perivoju sanjarim s mirom dok se dua no
a i
vlaga snova hvata duu moju;
al
enja dr
e kao pti
e golo, ko plava pjesma naglo
prekinuta, ko nebo blijedo i beznadno kolo, ko bosi

prosjak na po pusta puta.
Sva ljubav moja usred ceste kine, moje je srce od
sedam
komada; pod svakim ma
em jedan plam da vrisne; nad
mojim dahom mramorna gromada.
Tmurne se misli reska svjetla boje; krv u modane,
mozak van da sko
i; nad mojim mrakom sijevaju tek
tvoje, tu
inska eno, samilosne o
i.
464
MIROSLAV
KRLEA
(1893
1981)
HRVATSKA
ENA I ILUZIJE
ene jesu, kad glazba zvoni, med se to
i i sunce gori.
I smijeh kada ubori ko fontana, i onda ene jesu.
Ali kad je Tmina,
onda nema ena.
O, kada uzimljemo na se teret na i kletvu nau,
i kad je bol,
ne,
onda nema ena.
Nema onda nae enske nasmijane pratnje.
Apsolutno stoji
ovjek sam.
I dobro je, da
ovjek stoji apsolutno sam.
Iluzije su sve pogrebne i mrtve
I dobro je da smo tvrdi i da nam je na sprovodu svi
h snova oko suho.
Dobro je! Dobro je!
ANTUN BRANKO IMI
(1898-1925)
HRVATSKA
LJUBAV
Zgasnuli smo utu lampu
Plavi plat je pao oko tvoga tijela Vani
ume oblaci i stabla Vani lete bijela
teka krila
Moje tijelo isprueno podno tvojih nogu
Moje ruke svijaju se ude mole
466
Draga, neka tvoje teke kose Kroz no
zavijore, zavijore
Kroz no
Kose moje drage duboko umore kao more
MILO CRNJANSKI (1893-1977)
SRBIJA
TRAG
elim:
da posle snova
ne ostane trag moj na tvom telu.
Da ponese od mene samo tugu i svilu belu i miris
blag...
puteva zasutih li
em svelim sa jablanova.
RADE DRAINAC (1898-1943)
SRBIJA
NAA LJUBAV
No
me ta u mladosti stie,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje
ovek tera od sebe, A ono mu i
dalje ruke lie?
Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrta
em snova.
I mada mi davno re
e sve,
Uvek je za me nova.
Danima se koljemo kao hijene I jedno u drugom vidim
o kugu,
A opet... izvan te kobne ene U mojoj dui nema mes
ta za
drugu.
Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
I ve
sam od toga kao mesec ut,
Pa se opet neobjanjivo sastanemo Da zajedno produ
imo put.
Ne znam vie da li je to ljubav,
Ili zagonetni
ulni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
re
ni brzak.
DESANKA MAKSIMOVI
(1898)
SRBIJA
NE BOJ SE
Ne boj se, to je kao kad list padne pod granu, kao
da se no
u
izgubi posljednji um, kao kad se s vrha gore pogle
da na
drugu stranu, kao kad za blagom milju odluta um.
Ne boj se, to je kao kad se more najednom stia
pokrije mutnim sjajem do u nedogled.
Ne boj se, bi
e lako, kao to se lako spusti kia, kao to pred
suncem i
ezne lako mesec bled.
Ne boj se, bi
e to samo kao kad se u maglu tone, staze i izvori i

svet se pomra
i sav.
Evo ti moje ruke, poslednje tanke spone, dokle se u
pomr
inu ne
bude otisnuo splav.
Ne boj se, bi
e blago kao kad bela povesma poveju se topola i
legnu tlom kao cvet.
Bi
e kao prelaz od jednog do drugog bola, ugleda
emo u jezeru
rastuen sav oko sebe svet.
Ne boj se, bi
e brzo kao kad se namakne zamka, uskovitla
e se
samo oko nas prostor plav.
Evo ti moje ruke, ona
e biti slamka kojom je preko reke
prebrodio iz bajke mrav.
Nekada si, kao dete, kora
ao niz brvno, preko
ponora sveg u tamnoj, vlanoj
esti, ne gledaju
i u
dno pod sobom crno.
Ne gledaj ni sad, ja
u te polako povesti.
DUAN MATI
(1898)
SRBIJA
DONE
U TI CVE
E
Done
u ti cve
e to raste u snovima
udno razroko grdno i
grdobno done
u ti cve
e usamljenika snove onih kojima ljubav
nije odgovorila
done
u ti cve
e to raste u pustinjama nepojamno otrovno opojno
i slepo done
u ti vatre to bukte u groznicama vatre to se ne
gase vatre od kojih se umire
468
done
u ti cve
e to ni
e u mo
varama cve
e od
koga se ne
e nikad da izle
i done
u ti mirise
svih mora svih sahara mirise od kojih se nikad
ne
e da probudi
done
u ti sve mrnje da risovi te one
uvaju done
u ti sve
maske da nevidljiva mi bude done
u ti nezajaenost svoju
da u tebi zanavek gladuje
done
u ti beskraj da se nikad vie natrag ne povrati
done
u ti sve navike teke grivne da smire ruke ti nemir
ne
sve sumnje da veu nestalno ti srce
done
u ti sve radosti jake ko za
ini istoka da te slome i
bude tiha kao reka ponornica
done
u ti cve
e naih nebesa done
u ti cve
e nae krvi
done
u ti nebo nae krvi done
u ti krv naeg cve
a done
u ti
krv naih nebesa done
u ti nebo naeg cve
a da krui u
meni ko zvezde to u no
i smeno i smeteno krue
da si mi krvotok ivota da si mi krvotok smrti.
GUSTAV KRKLEC (1899-1977)
HRVATSKA
PEPEO STRASTI
Kao bludni otrov, u mene i u te prodrla je udnja j
ednoga za
drugim; nae strasti rastu u mra
ne kolute mi gorimo
nijemo u dnevima dugim.
469
No
i su nam bez sna, pune patnje, krika, traimo se
svakim pokretom i kretnjom. e
amo se e
om
vje
nih ljubavnika koja prijeti suhom i samrtnom
prijetnjom.
Izvore nemira, vrelo vje
nih snaga, crna
esmo
mojih
estih nadahnu
a, prije no to stignem do
tvojega praga nestat
e mi daha, izdat
e me plu
a.
Svaki dan je brazda u mom
elu vrelom, svaka no
je krvav pe
at na dnu due. Svako jutro za te jedan
kobni prelom i svakog te mraka crnje more gue.
Kidamo se. Srca praskaju i gasnu.
Izgaraju tijela. Traimo se. Sve smo izgubili
svjesno. U sumraku kasnu krvlju cvatu usta.
Budimo se. Gdje smo?
Gdje smo? Usred mora, u zanosu sjajnom, u svijetu
bez svjetla? Usred bestjelesne strepnje? U samo
i u
snu, u beskrajnom prostoru dvije munje pobunjene,
bijesne?
Nikad, nikad ne
e da se na
u nae uzavrele udnje,
uzburkane strasti.
Svako
e iz svoje gorke, slatke
ae ispivi svoj
otrov, u groznici, pasti.
Izgorjeti svojom udnjom uzaludnom u pepeo i prah
za zgarita nova i ko dim od vatre nestani na
udnom, na
arobnom putu put nestalih snova.
(DOBRIA CESARI
(1902
1980^)
HRVATSKA
POVRATAK
Ko zna (ah, niko, niko nita ne zna. Krhko je
znanje!)
Moda je pao trak istine u me,
A moda su sanje.
Jo bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti velim,
Ali ja ne znam da li da je elim,
Ili ne elim.
U moru ivota to vje
ito kipi, to vje
ito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Moda iste kapi
I kad pro
e vje
nost zvjezdanijem putem, Jedna
vje
nost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu na
i Neka ista usta.
Moda
e se jednom uve
e pojavit Prekrasna, u
plavom,
Ne slute
i da si svoju svjetlost lila Mojom
davnom javom,
I ja, koji piem srcem punim tebe Ove
udne rime,
Oh, ja ne
u znati,
enjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i dua u tome trenutku Svoje uho
napne,
Sigurnim
e glasom zagluiti razum Sve to slutnja apn
e;
Kod ve
ernjih lampa mi
emo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas veu Neki stari
lanci.
No vrijeme se kre
e, no vrijeme se kre
e Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono to je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut
e o
i, na
i
e se ruke,
A srce se di
i
I slijepi za stope bivega ivota Njima
emo i
i.
Ko zna (ah, niko, niko nita ne zna. Krhko je
znanje!)
Moda je pao trak istine u me,
A moda su sanje.
Jo bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti velim,
Ali ja ne znam da li da je elim,
Ili ne elim.
RISTO RATKOVI
(1903-1954)
CRNA GORA
PONO
MENE
Zaspati ili umreti...
Ili se pretvoriti u suncokret...
Da li je ona ikada i bila...
Ali otkud njen lik naslu
en u vazduhu
im pogledam.
Njeni prsti iveli su u mojoj ruci i posle njene sm
rti.
Ja sam ih pokretao i nisam razlikovao
Da li imaju vezu kakvu jo sa kosom njenom,
Ili sa o
ima.
Ili sa haljinom novom to joj kupih.
Tako sam retko uzimao i za nju i za se.
Tako
esto smo se svla
ili kao vedar dan.
I
ini mi se da nema mesta na svetu Gde nismo zajedno
bili.
Mrtva si, a tebe nema.
Zato mi ne do
e?...
Ta zna li kako si obe
ala
e
e da
e se meni javljat...
Moda ti i kuca uporno na vid mi,
Moda su o
i moje nesposobne da te vide.
Ose
am lobanja cela tobom da mi je ispunjena.
Voskresni!
Voskresni ili sebe ili barem o
i moje...
Sluh mi je ve
malo savreniji:
Zovne me.
Osetih i dah tvoj i miris predsmrtni,
Tamo gde se nadao ne bih.
I srce mi je jo sposobnije Za otkucavanje tajnih z
nakova duha,
Duha ili druge materije,
Ono
ini da no
u katkad moram zatvoriti vrata od sobe I ose
am da
lei povrh zelenih suncokreta.
U zelenoj koulji,
Prevrnutim o
ima.
473
Ali mi jo dola nisi,
I bee kao ravnoduna
Prema strahu mom to svaka stvar bee zagrobno iva
. Mu
ih se dugo
u toj no
i.
Jedan mi
ovek, selja
ki odeven, ispri
a,
U guvi dima i ljudi po jednom nepoznatom podrumu,
Da ima neko to
dodir na spre
ava,
I to do mene lepe nisi doputovala.
Poverih tome sumnjivom prijatelju zaveru svoju Da t
og
u duha
polako ubiti iz puke to smeta naem sporazumevanj
u.
Pobedi
u ga, mislim, grobom tvojim,
Slikom i kosom crnom tvojom.
I cvetom sasuenim koji bee oko tvoje glave A cvet
se prihvati rukava
mog:
To ti mi kao uzdarje vrati.
Pomozi mi, pomozi:
Vidnija budi kad u ma koju sobu za mnom ude...
Bar sad ne brine brige sirotinjske,
Jadnice moja!
Celog dana, onog dana, uzalud traih pare,
A kad ti dodoh mrtvoj ti do
oh...
Velika patnice moja,
Krvavo te pozdravljam.
DRAGUTIN TADIJANOVI
(1905)
HRVATSKA
LELIJA
Srce je moje skreno, a tebi je ime Lelija.
I ovoga prolje
a ubori potok kao i proljetos Kada si ti bila u
Rastuju.
Gdje si, Lelijo, gdje si?
Vrbe uz potok rastu,
Mekane kore. Proljetos Sjedasmo ukraj potoka:
Ti i ja... Ustavi Odrezah granu vrbovu I sagradih
sviralu sitnu,
Ja, Lem.
Kada ti dadoh sviralu,
Potok je uborio, uborio:
Ti si u sviralu svirala
Kao vjetar to dolije
e s bregova.
Ja, Lem, nagnuh se,
Kradom, nada te:
U njedrima tvojim Mirno, mirno leahu Dva mala,
bijela janjeta.
Gdje si, Lelijo, gdje si?
ovog prolje
a ubori potok kao i proljetos Kada si ti bila u
Rastuju.
Srce je moje zgaeno, a tebi je ime Lelija.
OSKAR DAVI
O (1909)
SRBIJA
HANA
im sam joj video prsa nad vagom kraj izloga izme
u
prese
ene narande i sapuna zavoleh je to je najlepa,
zavolo sam je stoga, to je sva bila hranjiva, sva
kao usta
puna.
Hana sa enicom od bibera, s pramenjem od vanilje s
a prstima kao
cve
e to u
iraku gore...
Ko ne bi voleo te za
ine, to lisnato obilje, taj dimnjak
nosa, ta prsa: bibavo more.
Ta ne zna njene usne to se svla
e, zube to kripe, sneg to vrije, tu harmoniku s
dva reda dugmeta od porculana.
Njen smeh me svog iscepa i smehom sve zaije taj ra
dosni
bunar, ta ivotinja Hana,
kad me poljubi ustima vrelim ko mlado ku
e i ljulja
poljupcima bez severa i smera, zagrljaji njeni u me
ne to
e i
izru
e sve to divljak ru
a i matroz ve
era.
Ti ne zna njen pogled prljav od uglja to se pui
i gleda iz peci, te kapke to se diu:
spore zavese; oko to sine: beli badem oljuten, nj
ene zube krilate, zube od malih re
i
i jezik iljat i vreo, taj jezik pomalo rasputen.
476
NIK.
VAS.
RAKITIN (1885
1934)
BUGARSKA
LJUBAVNICI
Ona anje dok ne padne ve
e, on je tamo gore
gdje stada planduju. Razdvojena srca venu kao
cvije
e,
eznu i u
enji snove svoje snuju.
Al eto ve
i ve
e dohrli s visina, kraj izvora
sjen do sjeni brodi ona
e po vodu sa
svijetlim vedrima, on umorno stado sad onamo
vodi.
Nad vrsima tamnim mjesec rog izvija, zvijezde
iskre kao zaljubljene o
i, tiina meka ko cjelov
sad prija.
Ni vrbe ne trepere, ne umore; na izvoru voda
slatko pjev svoj to
i i dva srca slatko ap
neto zbore.
\r\r :
ELISAVETA BAGRJANA (1894)
BUGARSKA
DALJINA
Svijet je sada podijeljen na dvoje
put se moj i tvoj sastati ne
e.
Za nas nesavladivih daljina u prostranstvenom
pribliavanju ipak ima.
477
Jesi li sada tu ili na drugom kraju Zemlje, ili na
nekoj planeti nepoznatoj
jednako smo daleko jedno od drugoga
u mraku izme
u nas razlivenom ne
uje se ni
zov, ni zvuk. ni znak.
to ako isti val pjenuavi
tvoju
moju obalu prelije?
najja
a je tvoja elja slaba danas da ukloni
sputene barijere, a ja
krila nevidljiva ste
i ne mogu da posljednju
stazu preletim
da ti na ve
eri tunoj budem gutljaj vina
zalogaj hljeba.
Svijet je sada podijeljen na dvoje
put se moj i tvoj sastati ne
e.
KEPESKI
ZAHARIA STANCU (1902-1974)
RUMUNJSKA
VE
ER
Sino
smo stali pod stablom starim, s
jabukama ko obrazi tvoji.
Koliko sam htio da ti kaem da u misli mi
raste kao cvijet.
Odjednom se digosmo oboje,
zajedno smo s livade otili
zale
enih usana; po nama tiho je
teko potok mjese
ine.
 \r
 \r\r 
(1883-1937)
MA
ARSKA
VJE
NA ANNA
Ljeta su dola, tekla, ti izosta pomalo iz mojih sj
e
anja
i posta sve blje
i lik tvoj u srcu, izblijedje oblina tvojih
ramena, i presta zvoniti glas tvoj, i vie ne slije
dih tebe
u umu ivota sve dublje.
Sad mirno izgovaram tvoje ime, vie ne dr
em pred
pogledom tvojim.
... Ta znam da bjee jedna izmed mnogih. Komedija j
e
mladost; no svejedno ne vjeruj, draga, da bjee bad
ava,
480
i ne vjeruj da i
eznu za vazda!
Jo ivi u kravati koja kliznu u stranu, u svakoj
nezgrapnoj rije
i, u promaenom mom pozdravu
svakom, ko i u svakom razderanom pismu, u
cijelom varavom ivotu za me ti ivi, vlada,
zauvijek. Amen.
VELEBIT
MIHALY
BABITS (1883
1941)
MA
ARSKA
BLIJEDA ZIMSKA SLIKA
kakva tiina blijeda!
U zimskom snu gle dom na sni. Pri
i oknu,
cjeluni me
motri, draga, krajolik!
Sunce sija, snijeit presta, al roj pahulja leti
nijem: ko i one, meko, tiho sad leti za trenom
tren.
Do
i, draga, ka prozoru, po dvoritu zirni sad!
Na njegovu meku sagu izgubi se svemu trag!
Samo noga male sluge
ostvarila trag svoj blijed i
gubi se ko Saharom
karavana dugi red.
31
Mili
evi
: Zlatna knjiga svjetske Ijub&vne poezije
Smrznut me
u slamom zdenac stoji u dnu vrta sad,
svojom le
nom bradom zbori: ljeta lete kao sat.
pahulje svih
asova gdje ste sad dok vlada led
da branite zdenac srca bolje nego slamni splet
A na snijegu bliskog krova dim, gle, prati
udan
sjen: ko da davni spomen leti srodnom srcu,
zamoren.
dok snijei, tko sad misli na nas kao brat ii
drug?
Idu
zemljom, dobra srca tajno vee lanac dug.
VELEBIT
DEZSO
KOSZTOLANYI (1885-1936)
MA
ARSKA
JADANJE BIJEDNOG DJE
AKA
Ve
gdjekada o ljubavi razmiljam. Kakva li je,
Boe, slika njena?
Ve
je i sretoh negdje davno, davno, Valjda u
kojoj pri
i Andersena?
Bit
e sjetna. Kestenjava. Mila.
Due njene, meke kao svila.
I dok
e drugi ludovati, ona Darivat
e cvije
em
mene bona.
Sjeda uz krevet. Knjiga pri
a su joj o
i.
48
Tiho ap
e. Samo meni. Vie nikom I bolnu mi
glavu ornata ru
nikom.
A smijeh joj zvuke violine to
i.
Sva ona ja sam. Sva je poput mene dana. Sva
zagonetna,
udna. Rijetko nasmijana. Blaga je, tiha.
U no
gleda, sniva I gdje se ozre, tu tiina biva...
\r\r 
JULIO
BAGHY
(1891)
MA
ARSKA
NE MOE BIT ZA ME SVETA
Ne moe bit za me sveta jedna slaba ena, zalud je
to rimskom papi propovijeda tema.
Kad bi samo svetih bilo, kraj bi doo svima, ne bi
mene, tebe bilo, ni pape sred Rima.
Kapelice ja ne gradim od enskoga krila da ko
svetac hodo
astim trae
dui mira.
Tek svecu se ena moli,
pobono se
udi, al
cjelov i srce grijenim
mukarcima nudi.
483
Poljubac da najsla
i je od
svih ljudskih snova, jednako
to znadu pop i skitnica bez
krova.
Znao to i papa al je pre
o
zaboravu kad je tamni
uvojak jo resio mu glavu.
\r\r 
ATTILA JOZSEF (1905
-1937)
MA
ARSKA
DJETETOM TI ME STVORI
Djetetom ti me stvori. Trideset ljutih zima uzalud
imah
za odgojitelja muku.
Ne mogu hodati ni sjediti mimo.
K tebi svi me udovi guraju i vuku.
U ustima te drim ko derle pas kaki
da me ne zague, bjeao bih rado.
Sad na me trenutak nabacuje svaki ljeta od
kojih ivot mi je strado.
Hrani me, gle gladujem. Pokrij me zebem. Budala
sam
daj, malo se sa mnom bavi.
Tvoja odsutnost kroza me ko propuh kroz ku
u ide. U
ini da strah
me kona
no ostavi.
Pogledala si me i sve zaboravljah.
Sasluala i rije
mi morae zapeti.
Udesi da ne budem tako nemilostiv da sam
ivjet mogu i sam umrijeti!
484
Majka me izbi na pragu sam leao da se moglo, u

se bih se sakrio bio poda mnom kamen, a nada mnom

praznina. eljan sna i mira, tebi zakucah tio.
Mnogo ih je be
utnih poput mene, kojima ipak o
i
prosuze jednom.
Jako te volim i voljeti sebe
nau
ih s tobom dragom, nada sve
ednom.
\r\r 
MIKLOS RADNOTI (1909
-1944)
MA
ARSKA
LJUBAVNA PJESMA
Jo na zapenuenom nebu tromo sunce stoji, zatim
mahne senom pa potone.
tu, u tvom oku, sjajna zraka sija, pa blistava zamr
e u
svodu plavom.
Jedna se uta staza svija, davno zarasla travom!
Jer pomalja se jesen. Ve
stresaju orahe,
a u sobama tiina sa zidova kaplje,
pusti da ti sa ramena poleti sanjarska ptica,
pada li
e, mraz se blii,
prevr
e se kruta oranica,
uje li tiho ruenje, ko da nebo izdie?
O, strao godinjih doba, krotka draga!
Volim te kako nikad ne
u voliti vie.

485
MARTINUS
NIJHOFF
(1894
1953)
486
NIZOZEMSKA
FUGUETTE
Klaudijo, svira na klaviru, a ja sam na
verandi, oslukujem pjesmu iz krhka srca
utihnulih stvari, glas no
i sluam: nekome
se moli.
Moje se srce umirilo: to je tihi svretak
velikih nevolja. Klaudijo, kia to su nas
dijelile sad nema vie, a no
je sve bjelja.
Njeno
u blagom muzika se glasi: ko da u
strani zelenoj prebiva,
ii
basnu
ita, ii mozaik motri.
A srce, primivi to srcu pripada, ne
zbunjuje se patnjom, nije bolno i zaboravlja
sve to jad mu zada.
\r 
GERRIT ACHTERBERG (1905 -1962)
NIZOZEMSKA
GROZNICA
Groznica vas kvasi u zemljinoj krasti.
Moja su usta suha i zlatna od e
i krvi.
Vi ste ta te
nost
to u mene klizi
iz ove
ae;
slatka celuloza,
s kojom se pelud moje due
mijea u pokoj i rue.
Ja sam tuberkuloza, zarazim vas
drugim ivotom kasnim.
utim, va uvojak na usnama mi
lebdi.
utim rani duak
vie naih glava
vabi prve rije
i; one
pred gaenje.
utavi dah no
i sprije
i umiranje.
\r 
487
EDITH SODERGRAN (1892
-1923)
VE
ANKA IZ FINSKE
RASHLA
UJE SE DAN
I
Rashla
uje se dan u ve
er...
Pij toplinu iz moje ruke, krv moje ruke krv je prol
je
a.
Uzmi moju ruku, uzmi moju bijelu ruku, uzmi
enju mojih uskih
ramena...
Bilo bi divno osjetiti jedne jedine no
i, ovakve no
i tvoju teku glavu
na mojoj grudi.
II
Bacio si crvenu ruu svoje ljubavi u moje bijelo kr
ilo ja
vrsto
drim vrelim rukama crvenu ruu tvoje ljubavi to b
rzo vene...
O vladaru hladnih o
iju, primam krunu koju mi prua, to saginje mi
glavu prema srcu...
III
Svog gospodara danas vidjeh prvi put, dr
i odmah ga prepoznah.
Sad dobro
utim teku mu pest na svojoj lakoj ruci... Gdje je
moj
zvonki djevi
anski smijeh, enska sloboda uzdignute glave?
Sad dobro
utim
vrsti mu stisak oko mog drhtavog tijela,
sad
ujem stvarnosti tvrdi zvek
pod mojim rui
astim, rui
astim snima.
IV
Cvijet si traio
naao plod.
Traio izvor
naao more.
Traio enu
naao duu
razo
aran si.
 \n
INGER HAGERUP (1905)
VEDSKA
ZAELJEH UMRIJET PROLE NO
Zaeljeh umrijet prole no
i. Umrijet. Al
preplaih se, jer sam bila sama, Duboka kao more
bjee tama.
I tijelo moje kada tebe nema.
Zaeljeh umrijeti, ali smrt bje preblizu. I
prekrupnim me pogledala okom.
U precrnome pogrebnome platu.
 \n
to
e mi sati i no
i i dani
I LJUBAV
E UMRIJETI
Ubij me, re
e ona, jer tako i tako smrt vlada nama.
Radije nego da me napusti ivot, napustit
u ga
sama.
I ljubav
e umrijeti ko da
je ni bilo nije.
Ljubljeni, pusti da odem prva, pusti
da umrem prije!
 \n
Negdje u nama uvijek smo zajedno, negdje u nama nik
ada ne moe
pobje
i naa ljubav Negdje
o negdje
svi su vlakovi otili, a svi satovi stali: negdje u

nama uvijek smo ovdje i sada, uvijek smo ti do
stapanja i zamjene, iznenada smo
udo
enja i
promjene, val to se rui, vatra rua i snijeg.
ERIK
LINDEGREN (1910)
VEDSKA
ARIOSO
490
Negdje u nama gdje su kosti izbijeljele kad je popu
stila e
istraiva
a i sumnja
a do zanijekanog sklizanja do zape
enog
naputanja
O obla
e utjehe! negdje u nama
gdje su njihove kosti izbijeljele a
udesa se sastala
die se daleka izvjesnost kao talasanje talasanja
zrcali nau daljinu kao talasanje daljinu zvijezde
zrcalim nau blizinu kao talasanje blizinu zvijezde
san uvijek skida masku i postaje ti
to se u bolu od mene odmi
e
do ponovnog povratka
do ponovnog povratka meni
sve vie i vie u nama, sve vie i vie ti.
 \n
KARL
VENNBERG (1910)
VEDSKA
TAKVA JE MOJA BOL
Takva je moja bol kad me ostavlja, ravnoduna bol
kao pokret
rukom.
Jedna je ljubav umrla, jedna ili obje, a povrije
enost, pratilica
mrtve ljubavi, ve
je s druge strane prozora.
Nato si ustala i izala iz sobe.
Ipak je vedro svjetlo ulo kroz okna.
Takva je dakle moja bol kad me ostavlja ravnoduna
bol kao
pokret rukom.
SLAMNIG
OLJAN
OLAV AUKRUST (1883-1929)
NORVEKA
BLAENSTVO
Kad o
i rone u plaljive o
i,
A nikad ne
e sti
duboko
I dok se nebom svjetlo to
i,
A njihova ljubav vje
no mora Letjet
visoko,
Dok im se radosno due stisle,
Tako da isto misle
Dok to
i se zvjezdano svjetlo nebesko Kakvo
blaenstvo bit muko i ensko.
 \n
GUNNAR REISS-ANDERSEN (1896)
NORVEKA
SRCIMA
Ne zaboravi onu to nije te srela to moda te
sretne Jednom poslije smrti.
Ne zaboravi nikad Onu to moda
ekae na te
Cijeli svoj ivot.
492
Ne zaboravi onu Za
kojom
ezne Ne
zaboravi nju Zbog
one koju voli.
Ne zaboravi onu Jer
samo je ona Ona
koju voli U onoj
koju voli.
 \n
493
NIS PETERSEN (1897-1941)
DANSKA
PROLJE
E U MARIAGER FJORDU
Udruila se zlatna dva leptira, osmera krila nose
ih u dalj.
Muica sitna na
e kavalira i oni vrag im nije
dao mira, a ivot kratak, brzo mu je kraj.
Madonna svilene zavitla vlasi, ko platem ovi i
prsa i ple
a.
S djetlicom djetli
djetli
ki se mazi, a kukavica
proro
ki se glasi i puno gnijezdo djetli
a obe
a.
Jaglaci ni
u, ni
u umarice, iz vlane zemlje
rumenika ni
e i milijuni pokazuju lice gle
nasmijane cvjetne djevoj
ice, gle nasmijane
cvjetove mladi
e.
Prolje
e bjee i svi kao ludi pri svakom smijeku
na sun
evu licu, a u toplini na travnatoj grudi
kova
eva je cura, bujnih grudi, ila i ila malu
kouljicu.
 \n
494
MAGNOS STEFANSSON (.Orn Arnarson.) (1884-1942)
ISLAND
U tvom ljubavnom raju zemaljskom Ko
blaen sam ljubavnik luto I brao sam vo
e i
jabuke I do mile volje ih guto.
Al u raju se ne smije grijeit Ako si mudar i
skladan.
I sad sam izgnan iz raja,
Ko Adam sad sam jadan.
Al jo je ostalo vo
a I jabuka. To me alosti.
Sve
e to ostati drugima,
Drugima, Boe mi prosti.
 \n
MAS GUDMUNDSSON (1901)
ISLAND
O LIJEPI SVIJETE
Ko mlijeko bijel, ko mjesec blijed Ko
mjesec blijed ti obraz sino.
Ti do
e svaku no
u klijet I svaku no
smo
ili vino.
I veselo je teklo vrijeme Veselo vrijeme.
Sretan sat,
I divne ruke, bijeli vrat.
O dragi sat al sre
a skrene.
IZGON
I
emu alit proli dan to blistav
pro
e,
emu tuba,
Na ljubav koja kao plam U srcu ivu
radost uga?
Mladost ti htjede ljubav, vino A
tisu
struko se veseli Taj kojemu je
ivot cijeli U danu mino uz ljubav,
vino.
Znam, ljubav nema vje
an tok,
Al znam za ljubav to slatko
u I ar
e dati na kratak rok.
I kad ko smola crnom no
u Kona
no
budem zamotan I kad se smra
e,
zgasnu o
i,
Znam koja
e se pjesma to
it Kroz
zrak i do
mi uhu, znam:
O, lijepi svijete, vino, sunce, hvala vam!
 \n
496
OLAVI
PAA
VOLAINEN (1903)

NOTTURNO
Ljubi me da se odmorim; umor je lijep leaj ljubavi
.
San na tvojim grudima grob je u moru.
Dugo, prazno ljuljanje u kolijevci morskih struja.
Ljubi me, da zaspim kao more koje nikad ne vra
a mrtvace.
Ljubi me da se smirim
mirom tamnijim od beskrajne ume.
Samo uma pokapa svoje mrtve bolje nego more.
Daj da pustim svoje boli u njen labirint kao putnik
e koji se
predaleko usu
uju: vitice loza razbijaju svaki krik, li
e
paprati koja uzdie pokriva njihova tijela, divlje
i mra
no bilje
pokriva sve.

Sa suzama strasti na obrazu ti po
iva u mojim rukama, ti si more, ti si
uma njihovi mrtvi se nikad ne vra
aju u ivot!
 \n
MARIE UNDER (1883 - ?)
ESTONIJA
498
EKSTAZA
U tom ivotu najbolje se
utim,
Svih vrelih udnja tu je blagdan moj.
Tu predajem se slasti opojnoj
Jer smirenost je strana mojoj
udi.
K nogama mojim, kao vrela pjena, Pada zelen
tit. U smetenosti Do kraja klizi, jer bez
himbenosti Najljepa je ipak naga ena.
to iri tako miris suncokret I suton poput pri
e
modar biva?
U svem lijepom bi
e mi uiva
to sklad u dui stvara, vii red:
au ivota ispijat se spremam Ko smrt da goni
pa vremena nemam.
VELEBIT
HENRIK
VISNAPUU (1890)
ESTONIJA
ZLATNOUTA PJESMA
Zlatnout je park, zlatnouto je srce i hod sad u
ginu
u zlatnom.
Zlatnout je put, zlatnouto je srce i dvoje u
ginu
u zlatnom.
Gle, par u zlatnom razgovoru;
zlatnouto je srce kao jesen; i hod u
zlatnom razgovoru, rije
srdaca
zlatna je ko jesen.
Dva srca zbore zlatno u snu zlatnom.
Ta oba srca nejednako ute.
Moje je srce u svome snu zlatnom, a tvoje
prima druge boje ute.
Zlatnout je park i vjetar zlatno kosi, leptiri
zlatni klize svuda; zlatnout je put i vjetar zlato

nosi na put. Zar lijevo ili desno, kuda?
VELEBIT
HILDA
DRESEN (1896)
ESTONIJA
MOLITVENE RIJE
I
Zorom rano i uve
e, ja ponovo ko da molim, ja ponovo ko da
molim, arka srca ovo zborim: ljubav moja da mi ras
te u sve
dane, u sve sate, u sve sate korijenje srca da mi j
a
a, cvate.
Ljubav moja da ne bude cvijet rujnih lati samo, cvi
jet rujnih lati
samo koji svene nenadano, ve
da bude stablo vito, korjenito,
bujnih grana, bujnih grana, a na vjetru krepkost sv
jea, postojana.
Njenom rastu, ko i stabla, neka zastoj ne prijeti,
neka zastoj ne
prijeti, a strah dalje od nje leti, i ko stablo dug
a vijeka, ljubav moja,
kad smrt zovne, kad smrt zovne, ko blagoslov nek u
srcu ivi
tvome.
VELEBIT (sa esperanta)
EDVARTS VIRZA (1883
194o)
\n  
ENA
Ko crven cvijet ja otvaram se no
u u kasne
sate, o pono
nom muku, i arki plamen
proima me cijelu, a strasti plamte u
potmulom zvuku.
Tad golo tijelo mi na mjese
ini blista kano
cvijet lotosov bijeli, i pruam ruke u
besvjesnoj strasti, to divlje, ludo zagrliti eli.
Krv tvoje krvi tad u meni struji, ti blijed se
rui poput ruevine; ja kao tamni poar dalje
hrlim, dok nova rtva na grud mi se vine.
\r 
MYKOLAS VAJTKUS (1883
1973)
LITVA

Nikad, nikada vie ja te ugledat ne
u.
Nikad, nikada vie... Kako to zvu
i muklo! Bijedni
e
prolazit dani: uzalud trae
i sre
u,
itav
e ivot pro
i
vie te ugledat ne
u.
Kad srce pritisnu boli, uzalud trait
u sre
u U sjajnim o
ima
tvojim... Tuno je zvono tuklo. Nikad, nikad vie j
a te ugledat
ne
u,
Nikad, nikada vie... Makar i srce puklo.
JEI
KAZYS IN
IURA (1906-1974)
LITVA
IVJETI I LJUBITI
Kad bi jedan dan mi samo
Stvoritelj na zemlji dao,
Jurnuo bih odmah amo i
radosno plesat stao:
Molitvicu izmolio,
Zemljicu bih poljubio,
Pa bih opet otplovio
I laka bih srca tad Ostavio
zemlju rad.
Kad bi samo
asak mali Tek za
ljubav meni dali, Makar ne znam
kako strado, I najve
e boli rado
Podnio bih. Makar cio Na tom
plamu izgorio, Nikad ne bih poalio
Neka znadu ljudi svi to,
ljubavi, vrijedi ti!
JEI
502
KOSTAS URANIS (1890-1953)
GR
KA
PROLAZNICE
ene, to vas neko
u vlakovima vidjeh, kad krenuti u
tu
e su zemlje morali,
vi ene, to vas ugledah kako s osmijehom iz jednog

zagrljaja srljate u drugi,
i vi ene s balkona to ste promatrale daljinu praz
nu lutaju
i
pogledom ili dok ste s la
e na odlasku rup
em pozdravljale
znajte da sam ganut sjetno u sutonim kinim i hla
dnim,
jer se se tada sje
am vas!
O ene, to ste za tren
kroz moj prole ivot,
vi sad moju duu u tu
i odnosite kraj!
SMERDEL
GIORGOS SEFERIS (1900)
GR
KA
QUID PLATANON OPACISSIMUS?
San te obavio, kao stablo, sa zelenim li
em ti si disala kao
stablo u svjetlosti tihoj u bistrom izvoru promatra
o sam tvoje
lice: sklopljeni kapci i trepavice arali po vodi.
Na mekoj travi moji prsti susreli su tvoje prste i
za
as opipah
tvoje bilo i osjetih iz daleka tugu tvoga srca.
Pod platanom, uz vodu, izme
u lovorova grma San te izvla
io i mrvio
oko mene, blizu mene, a da ne mogoh te svu obuhvati
ti,
ti si jedno sa svojom utnjom:
promatraju
i kako sjena raste i manja biva
pa se gubi u sjenama drugim, u nekom drugom svijetu
koji te je putao i otimao.
Proivjeli smo ivot to nam ga darovali da ga ivi
mo. Oplakuj one to
s tobom strpljivo podnose izgubljeni izme
u zagasita lovora i krna
platana i one to osamljeni govore sa
atmjama i zdencima utapaju
i
se u krugove svoga glasa.
Oplakuj druga to je s nama nestaicu i znoj dijeli
o i to je nestao u
suncu ko gavran iza mramorna brda bez nade da uiva
u naoj nagradi.
SMERDEL
POEMA LJUBAVI
II
Zaboravljaju se tajne mora na obali tmina dubina za
boravlja se u pjeni,
Iznenada zasjaju purpurni koralji sje
anja.
Oh, budi spokojan! Pokuaj sasluati svoj odlazak.
Nijem... Dodirnuo si stablo s jabukama Pruila se r
uka i nit ti
pokazuje put.
O sumornog li srha u korijenu i na li
u
Da li
e to ti biti
to zaboravljenu osloba
a zoru?
Oh ugledati u dolini rastanka kako pupaju ljiljani
i dane to svanjuju
zreli, ta grijanja neba.
Oh, u tim odbljescima gledati kako blistaju te o
i ta
ista dua kao to
je ispie pjesma frule.
Bijae li to no
to je o
i sklopila?
Ostaje pepeo kao dugi zuj to za odapetom zuji stre
licom i pepeo
vrtoglavica u sun
evoj uvali a na cesti lepet krila uronjen u podsvij
esnu
misao.
Ti si nas, Vjetmice, znala i nas ko neznalice zatek
la u trenu kad smo
htjeli mostove graditi da preko njih prije
u dvije sudbine s ukrtenim
prstima i i
eznu u vrtlogu dokone svjetlosti!
SMERDEL
J. M. PANAJOTOPULOS (1901)
GR
KA
EST OSJE
AJNIH STIHOVA
Ove me je no
i sjeta toliko zanijela te povjerovah da uz tvoj ta
jni leaj
stojim
i soba da na rue mirie zbog ljubavi budne tvoje,
dok sve uzvieno
postaje ko tvoja krasota.
Nad divni cvijet se tvoga nagnuh tijela, da bih usn
uo, da bih preminuo.
SMERDEL
MARIA POLYDURI (1902-1930)
GR
KA
U TVOJOJ BLIZINI
U tvojoj blizini ne hu
e olujni vjetrovi.
U tvojoj je blizni mir i svjetlost.
Na vitlo iz bajke nae pameti namata se rui
asta misao.
U tvojoj je blizini utnja sli
na osmijehu odsjaja o
iju
njenih, a ako katkad govorimo, u naoj blizini rad
ost
nemo
no krilima lepe
e.
Blizu tebe pupa tuga kao cvijet, pa neo
ekivano uranja u
ivot u taj mah.
U tvojoj je blizini sve slatko i meko: kao milovanj
e, lahor i
tvoj dah.
SMERDEL
ODIE AS ELITIS (1911)
GR
KA
ZDRAVO STARA RIJEKO
Zdravo stara rijeko koja si gledala kako se zore Sl
i
no
Bojem sinu s granom breskve U zubima ispunjaju mir
isom
tvojih voda;
Zdravo i ti seoska mumulo koja si krupnjala Kad go
d se
htio Andrucos predati snu;
I ti drago podnevno vrelo to si dopiralo do njegov
ih nogu
I ti djevojko koja si bila njegova Helena 506
Koja si bila njegova ptica, njegova Bogorodica, nje
gova Plejada,
Jer ako se samo i jednom za ivota oglasi Ljubav u
ovjeku koja osvjetljuje Od zvijezde do zvijezde
tajna prostranstva Vladat
e uvijek i svagdje njena
sveta jeka Da bi malim pti
jim srcima resila ume I
lirama jasmina rije
i pjesnika
I da bilo gdje skriveno zlo kanjava
I da bilo gdje skriveno zlo kanjava svojom svjetlo

u!
MARDESlC
507
Drite, djevojke, drite... Sastavite ruke!
Udri po sazu, udri, neka pucaju ice!
Djevojke, okrente... Nek se previja struk,
Neka lepraju duge i crne kose...
Neka frcaju arki pogledi ispod trepavica,
Kao trag zvijezde to svjetluca u no
i...
I koljena neka dr
u, suknja neka vitla,
Neka lepraju duge i crne kose...
BJELEVAC
DEVDET KUDRET SOLAK (1907)
TURSKA
ELJA
Kad bih imao jednu malu, malenu ku
icu.
Kad bih u njoj imao jedan malih tepih I kad bi sve
to bilo moje.
Sto, mastilo, polica I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.
Kad bih imao jednu malu, malenu ku
u I u njoj enu koja
bi me bez para voljela...
I kad bi ta ena bila moja.
Ma gdje i u ma kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu ku
u naao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa
ak i suvian.
Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
enu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta,
ak i suvie.
509
ABUL
KASIM ALABI (arapski pjesnik, 1909
1934)
TUNIS
MOJE PIJANE PJESME
Snagu ivota nalazimo, kao ptica, u mirnom
obzorju,
i,
kao p
ela, iznad cvije
a
bujnom ljupkom svjeinom.
to se nas ti
e, uitak ivota uhva
en je u
li
u,
kao dva posve mala djeteta zatvorena u
tlapnjama djetinjstva.
Na prekrasnoj hridi, u dolini,
izme
u putova, opasnih i nepoznatih.
Prolazimo od ranog jutra kroz ozelenjele
livade, gdje prisustvujemo smiraju dana i
pjevamo jednoglasno s blagim povjetarcem
koji pjevui svoje napjeve.
I apu
emo svoje tajne
u uho Prirode,
koje dah se iri
itavim svemirom;
i sluamo kako kuca njezino srce,
slijede
i mu ritam koji pjeva.
510
B. PUPA
DAIGAKU HORIGU
I
(1892)
JAPAN
ENA MOJIH USPOMENA
Jedna ptica u mom vrtu pla
e i pjeva jutrom i ve
erom.
Jedna ena ivi u mojim uspomenama i lije studene s
uze
danas kao i ju
e.
Ptico u mom vrtu, eno u mojim uspomenama, kad
ete
prestati da jadikujete, kad
ete suzdrati svoje suze?
Ljubav je kratka, ali ivot je dug.
Takav je ivot, ta moete da radite?
Nato suze i jadikovke?
San nepovratno i
ezava.
Mrtva se ljubav vie ne vra
a.
Ne jadikujte! Ne pla
ite!
Ptico u mom vrtu, eno u mojim uspomenama, a potom,
a
potom, srce moje, kad
ete prestati da jadikujete, kad
ete
uzdrati vae suze?
CETTINEO
JASO SAIDO (1892)
JAPAN
NE JADIKUJ
Ne jadikuj radi svoje ljubavi,
jer ona ne traje, po svojoj prirodi, no samo trenut
ak. Ne jadikuj to
mora re
i Zbogom.
Zbogom je uobi
ajeno kod ljudi koji se ovdje susre
u. Gle kako je
mjese
ina ve
eras studena i blijeda!
CETTINEO
KACUMI TANAKA (1911)
JAPAN
SLU
AJNI SUSRETI
Halleyev komet pojavio se 1910.
(A ja sam se rodio godinu dana potom): njegov perio
d traje
sedamdeset i est godina i sedam dana
pojavit
e se, dakle, ponovo 1986.
Pro
itah to i srce mi se rastui.
Sva je prilika da nikada vie ne
u vidjeti onu zvijezdu.
Vjerojatno je tako i s ljudskim susretima.
Rijetko se susre
u srodne due, jo rje
e na
i
e pravu ljubav.
Znam da
e se moj istinski prijatelj pojaviti tek poslije mo
je smrti i
da je moja draga umrla jo prije nego to sam se ro
dio.
512
GORJAN
ROBERT PRADE (1917)
FRANCUSKA
SLIKE LJUBAVI
Ona je veoma lijepa pjesma
sa kinih obala pjesma sa
kraja svijeta tkanina to se
povija vjedro tiine gdje se
smiruje kia a ja sam
ogledalo
gdje se prekinuo list djeteline jednog imena ja sam

suza
za koju si ti mislila da je zauvijek presuila zato
ena ja sam vrijeme
i ti ne moe vie ivjeti na stabljici sumnje
jo samo
asak
ekat
u na granici srca
tvoje ime
moda
e mi se ono ipak da vrati
pored tog cvije
a to ga je zasadilo pred tim vratima
moje srce
pod jednom zvijezdom
gdje tvoja sjena mojim o
ima svake ve
eri
ocrtava dan koji
u nadam se prepoznati!
KUKOLJA
514
YVES BONNEFOY (1923)
FRANCUSKA
PRAVO IME
Nazvat
u pustinjom zamak koji si bila No
u ovaj glas, odsu
em
tvoje lice,
I kad bude pala u jalovu zemlju,
Nitavilom
u nazvat munju to te nosila.
Umrijeti, zemlja je koju si ljubila. Stiem Al vje
ito tvojim
sumra
nim putovima.
Razaram tvoju udnju, tvoj oblik, tvoj spomen, Nepr
ijatelj sam to
prema tebi ne
e imat smilovanja.
Nazvat
u te ratom i uzet
u Spram tebe slobodu rata: imat
u U
rukama tvoje lice mrklo i ispresijecano,
U svom srcu ovu zemlju koju obasjava oluja.
MRKONJI
JACQUES
DUPIN (1927)
FRANCUSKA
UZMI IPAK
Uzmi ipak svoju zapaljenu etvu I oti
i, otvorenih ruku, tvrde krvi.
Ostalo je neto nepoznato, uklijeteno Ovim razdvoj
enim tijelom,
Jedna cesta na mojoj cesti,
I hrapavo likovanje izgladnjela prostora
Svjetlost oboava presahle brzice, Rasprsnute
usne...
Odlazi, ku
a je u redu,
Sulica vjetra njome prolazi.
MRKONJI
LEOPOLD SEDAR SENGHOR (francuski pjesnik, 1906)
SENEGAL
CRNA ENA eno gola, eno crna!
Odjevena svojom bojom koja je ivot, svojim oblikom
koji je ljepota!
Rastao sam u tvojoj sjeni, njenost tvojih ruku pov
ila je moje o
i,
I eto gdje u srcu ljeta i juga, otkrivam te zemljo
obe
ana s vrha visoke i puste
vrleti,
I tvoja me ljepota poga
a sred srca poput munje brzog orla.
eno gola, eno tamna!
Plode zreli
vrsta mesa, mutne ekstaze crnog vina, usta to zano
se moja usta,
Savano sa
istim obzorima, savano to drhti pod arkim milova
njima Isto
nog
vjetra,
Tam-tame isklesani, tam-tame zategnuti, to grmi p
od prstima Pobjednika,
Tvoj duboki glas kontra-alt duhovna je pjesma Ljubl
jene.
eno gola, eno tamna!
Ulje, to ga ne mreka ni jedan dah, ulje mirno sa
bokova atlete, sa bokova
prin
eva Mali Gazelo nebeskih nagnu
a, biseri su zvijezde u no
i tvoje koe!
Slasti ljubavnih igara, odsjevi crvena zlata na tvo
joj koi, to se prelijeva.
U sjeni tvoje kose paluca mi tjeskoba na bliskom su
ncu tvojih o
iju.
eno gola, eno crna!
Pjevam tvoju ljepotu koja prolazi, oblik koji urezu
jem u vje
nost,
Prije no to te ljubomorna sudbina pretvori u pepeo
, da hrani njime korijenje ivota.
 \r
517
LIBERT CHATENAY (1905)
FRANCUSKA
GUYANA
SKLOPLJENE RUKE
Tiina na tvom jasnom obrazu.
i ponovo
vrsto zatvorene
nad vodom tihom i dubokom,
I mir opet osvojen,
U svim o
ajima,
Taj bogati i blagi mir Na opustjelim borama.
Jedan jedini korak u tvoju put Jedan jedini korak u

snijeg,
Taj snijeg tijela
Svim koracima zatvoren.
Ruke pruene iz naih no
iju,
Ruke zdruene od naih bu
enja,
Ruke nevidljive,
Ruke tajnovite,
Ruke opet sklopljene na naim kapcima.
KUKOLJA
518
FLAVIEN RANAIVO (1914)
MADAGASKAR
PU
KA LJUBAVNA PJESMA
Ne ljubite me, moja rodice, kao svoju
sjenu, jer sjena uve
e i
ezava i morao
bih vas
uvati do pjeva pijetlova; ni
kao papriku to mi trbuh zagrijava, jer
tada ne bih mogao da utaim svoj glad;
ni kao jastuk,
jer bismo bili zajedno u
asovima po
inka, ali se ne
bismo vi
ali najve
i dio dana; ni kao riu,
jer tek to je progutate, na nju i ne mislite; ni k
ao slatke
rije
i, jer one brzo ishlape; ni kao med
veoma sladak, no preobi
an.
Ljubite me, kao divan san,
no
u ivot va,
danju moje nadanje;
kao srebrn novac
na zemlji nevidljiv od mene,
a za dalek put
moj vjeran drug;
ili kao tikvicu,
to netaknuta slui za zahva
anje vode, razbijena, za
konjice mog glazbala.
KUKOLJA
519
ATTILIO BERTOLUCCI
(1911)
ITALIJA
LJUBAV MENI BLIZA
Ljubav meni bliza Okrutno
u tvojom me tjei;
Vani je no
i pada Slatka iznenadna kia.
Porodi
na svjetiljka otkriva Intimne i drage stvari.
Ljubav pri
a i pri
a o tebi
Pritajena kao voda izme
u visokih trava.
CETTINEO
GIORGIO CAPRONI (1912)
ITALIJA
SVITANJE
Ljubavi moja, u dimovima jednog bara u svitanje, lj
ubavi moja,
kakva duga zima i kakvi srsi
ekati te. Ovdje, gdje je mramor u krvi
led, a svjeinom
ak i oko mirie, sada u usamljenom umu preko
inja ja koji to tramvaj
ujem, to otvara i zatvara u vje
nost pusta
svoja vrata?... Ljubavi, meni se ustavilo bilo: pa
ako
aica kroz
buku
jedva
ujnu ima drhtavicu me
u zubima, to je moda
tih to
kova jeka. Ali ti, ljubavi,
ne reci mi, sada, kad umjesto tebe ve
izlazi
sunce, ne reci mi, da iz onih vrata,
tu, s tvojim korakom, ja
ekam smrt.
520
RICOV
FRANCO FORTINI (1917)
ITALIJA
LJUBAVNA PJESMA
Sada praporcima zveke
u kola me
u granjem sle
enih grobita, kre staklasti
ljunak.
Ve
er psi
i zaziva niz zabate, u naputenim parkovima bunca s
ije
anjski
vjetar.
Tebe, golo tijelo, boji sjaj vatre; istee tegobne
udove, cjevanice, sagane
ljebove, kao da spava. Sanjaju
i razumijeva one zvukove, korak
ovjeka
zgrbljena i crna na kolniku; sapa se pui s njegova
kljuseta. Slua ga kako je
dalek, kako nestaje.
Onda, ljubimo nadalje: uivajmo, mi mladi ljubavnic
i, ako se i sputa sjena na
lica i mutan nas obuzima san.
Ako i ubijaju i vi
u ljudi u hladnim ku
ama, zaboravimo zimu, o tople ruke,
zajedno!
Ali koliko je tu tiine:
uje se samo vjetar kako grize oblake.
Uzalud bismo htjeli milost! Ledena no
obuzet
e nae obnaene due, grane krhke na vjetru,
sjenovite glasove, tualjke...
Ali ti se ve
die, popravlja kosu naviklom
kretnjom i gleda Firencu kroz staklo.
SLAMNIG
521
ELIO PAGLIARANI (1927)
ITALIJA
LJUBAVNA PJESMA
Imala si noge od kobile drebne a kosu od ku
ine,
tvoje oblike stolarske proizvodnje tukao sam sigura
n
u popravak, zamiljaju
i
kad bih ti zubima natezao cicke jedno
nabreklo obilje. Dobro ti je stajala marinerica,
bijela i modra.
Borio sam se na prini da te otvorim i da te
rijeim jedne sumnje, podsuknjo narodnih
vlakova.
Sam Bog zna to sam vjerovao da vidim,
u njezinim nemirnim o
ima.
Da je u tome grijeh! idemo tlapnjo dobi,
koja ostavlja znak i la: proglasivi odraslim ivo
t, evo me
gdje grbim iju da kaem:
udna stvar,
udna stvar, kao guska.
Uvi
am da sam da ne utonem upotrijebio tebe kao
pojas za spasavanje
Ovdje, gdje je more prepuklo, nema vie
sje
anja, i ako me obuze izdaja
dubine, to je samo no
, jasno
a
brak mora i mjeseca u ovim zemljama
niskim, to je samo Villa Serena tako gola,
tiina, zbunjenost pred prijetnjama
zore.
SLAMNIG
522
OCTAVIO PAZ (1914)
MEKSIKO
ZAPISANO ZELENOM TINTOM
Zelena tinta stvara vrtove, ume, livade, kronje g
dje pjevaju
slova, rije
i koje su stabla, re
enice koje su zelena zvije
a.
Pusti da moje rije
i, o bijela, si
u i pokriju te kao kia li
a
snjeno polje, kao brljan statuu, kao tinta strani
cu.
Ruke, struk, vrat, grudi,
elo
isto kao more, potiljak jesenske
ume, zube koji grickaju vlat trave.
Zelene pjege, poput zvijezda, osipaju tvoje tijelo,
kao tijelo stabla
u pupanju.
Neka te ne smetaju toliki sitni i svijetli oiljci:
pogledaj nebo kako
je zelenim zvijezdama tetovirano.
MILI
EVI
EFRAIN HUERTA (1914)
MEKSIKO
KRATKA ELEGIJA
Sada i u
asu smrti nae, ljubavi, sada i uvijek,
po zapovijedi patnje i u sjeni sna,
ekam te,
ekamo te, golube nostalgije, blaga evo.
Sad je biser koji se raspada dok leti.
Patnja je tajna zadrana u svojoj smrti.
Re
i golub, zna
i vidjeti kako nam nada kap po kap odlazi.
Evo me u tvojoj smrti, evo me u tvom ivotu.
Pod tvojom jasnom sjenom, podno agonije.
Malo sam stablo koje ne sui svog pla
a, sjena sam sebe
samoga, alkohol izmu
eni.
Loman sam, mukarac, nostalgija sam zlostavljana.
Sjena sam tvoje smrti, profil tvog ivota,
aa tvoje krvi,
rua tvog pepela, kip tvoga praha, estina tvoje sv
ile.
Tvoj sam jecaj i rana tvoga leta.
Sada i u
asu nae smrti, ljubavi,
ja sam mramor u tvom krevetu, karamfil u tvojoj zem
lji, zlato na tvom
lijesu,
empres na tvom grobu.
Sad sam
ovjek s crninom na ramenima.
Tvoja sam crnina, tvoj crnac, slijep i promukao, i
i i dolaziti,
umrijeti, roditi se i umirati.
Ti si bila golub najsavrenijeg leta.
Ja izmiljam tugu i izmiljam agoniju.
Stojim uz tvoju smrt koja je moj vlastiti otrov.
Stoji uz moju smrt i ja sam tvoja elegija.
MILI
EVI
524
JOAQUIN PASOS (1915
1947)
NIKARAGVA
BESKRAJNA PJESMA
U ovoj ve
eri tvoj profil nema preciznih linija,
jer na tvom licu nema me
e gdje bi po
eo tvoj osmijeh;
al on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako
te
e
kad odlazi, nikad se ne moe re
i da 1 je jo ovdje,
isto kao i tvoja rije
, od koje nikad ne
ujem prvi slog
nikad da prestanemo sluati ono to govori,
jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti
te je uzalud pitati kad je doao tvoj dolazak,
jer nam se
ini da si bila ovdje cijelog ivota,
s tim vje
nim glasom, s tim stalnim pogledom,
s tim nepromjenljivim obrisom svoga lica.
MILI
EVI
GUSTAVO VARCARCEL (1921)
PERU
DESET GODINA
Deset godina, drugarice i eno moja, lee uz
ljubav podno naih ivota.
Deset godina podiu iz vremena jedinstvo
naih bi
a sazdano na pla
u.
Deset godina nam alju
etvero
djece i jedan ideal da se i dalje
borimo.
Reci mi onda, kako da ne budem zahvalan prvom
susretu s tvojim o
ima.
Kako da ne elim vidjeti slobodu svijeta gdje
obasjava tvoje kose.
Kako da ne traim mir za nae suze ako muzika
svitanja svira za ivot.
Reci mi onda, kako da ne budemo dobri poslije
tolikih patnja.
Ne
emo nikada klonuti, drugarice,
jer nam deset godina rekoe
da u bijedi
tamnici
progonstvu
i pla
u
jo uvijek ima mjesta za sre
u.
MILI
EVI
JOSE RAMON MEDINA (1921)
VENEZUELA
SVE JE STVORENO ZA LJUBAV
Sve je stvoreno za ljubav.
Klas pjeva u polju, rasko u
vr
uje istinu vremena.
Ukrtaju se rije
i znakovi, tajanstveni tragovi ni
u iz
dubine izgubljenih dana.
526
Tako, ivot
pjeva u ljubavi svijeta; i
svi
e jasno
a
sli
na kakvom boanskom licu u
samo
i; ili pono
ni blijesak koji,
iznenada, obasja tamna podru
ja
zaborava.
Osje
anje sporih ruku koje rastapaju
snijeg, tajna leta, mekano amorenje
ptica u bijegu.
MILI
EVI
ERNESTO
CARDENAL (1925)
NIKARAGVA
EPIGRAMI
Poklanjam ti ove stihove, Claudia, jer ti pripadaju
.
Napisao sam ih jednostavno, da bi ih ti razumjela.
Napisani su samo tebi, no ako te ne budu zanimali j
ednog dana poznavat
e ih
moda
itava Latinska Amerika. A ako prezre i ljubav koj
a ih je u pero
kazivala, druge
e sanjariti o ljubavi koja nije za njih bila.
Moda
e vidjeti, Claudia, kako ove pjesme,
(spjevane da bi te osvojile)
u drugih ljubavnika koji ih budu
itali
bude cjelove koje u tebi nije probudio pjesnik.
527
Od ovih kina, od zabava, Claudia
od ovih konjskih trka
potomstvu ne
e ostati nita
do stihova Ernesta Cardenala za Claudiju
(moda)
i Claudijina imena koje sam u njima spominjao i ime
na mojih
suparnika, ako ih odlu
im otkupiti zaboravu, i uklopiti u svoje
stihove ne bih ih li ismijao.
Moja
e osveta biti:
Da jednog dana do tebe stigne knjiga slavna pjesnik
a, i da pro
ita
stihove koje je pjesnik napisao tebi a da ti to ne
zna.
Rekli su mi da si zaljubljena u drugog tad sam oti
ao u svoju sobu i
napisao protiv Vlade ovaj
lanak zbog kojeg sad sjedim u zatvoru.
M. POLI
Ja sam rasturao ilegalne letke,
vikao sam ivjela sloboda javno na ulici
izazivaju
i naoruane straare.
Ja sam sudjelovao u aprilskoj buni,
ali problijedim kad prolazim kraj tvoje ku
e
i od sama tvoga pogleda zadrhtim sav.
Moda
emo se vjen
ati ove godine, ljubavi moja, i imat
emo neku
ku
icu.
I moda
e biti objavljena moja knjiga ili
emo otputovati u
inozemstvo.
Moda
e pasti Somoza, ljubavi moja.
528
MILI
EVI
! 
JOSE LUIS HIDALGO (1919-1947)
PANJOLSKA
NE
No
te unitava da bih te traio kao lu
ak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost rui, ivot se zatvorio.
Kakva samo
a i mrak, kakav suh mjesec na nebu, kakvi daleki
putnici po nepoznatim tjelesima pitaju za tvoju krv
, za poljupce, za
kucanje tvog srca, za tvoju neo
ekivanu odsutnost u no
i koja raste.
Moje ruke te ne steu i moje o
i te ne poznaju.
Moje su rije
i uspravne trae
i te utaman.
Spokojna no
u meni, horizontalna i duga, pruena kao rijeka sa

samotnim obalama.
Ali idem da te traim, otimam te i
upam iz tame, iz sna, prikrivam
te za svoje sje
anje.
Tiina gradi tvoju neobjanjivu istinu.
Svijet se zatvorio. Sa mnom ostaje.
MILI
EVI
MANUEL ARCE (1928)
PANJOLSKA
SADA
Bili smo kao dva mala kralja u svijetu naeg srca.
Nae su ideje bile
kao mladi tigrovi.
naa bol bijae takva: kao mladi tigar pred ivotom
. A sada. . .
(Ne htjedoh ti re
i da sam drugoga dana poao traiti slubu. Htio sa
m
te iznenaditi.)
Po
oh da traim slubu.
Po
oh da traim kredit od jedne banke.
Podoh da traim stan gdje bismo mogli ivjeti,
sanjati,
pretvoriti u opipljivu stvarnost ovo kraljevstvo lj
ubavi koje nas rui
unutra.
Ali alteri banaka,
ali predsoblja direktora poduze
a,
ali hodnici jeftinih stanova,
ali ovaj strani svijet,
sav ovaj ivot, upisan u molbe i potvrde,
sve mi je to reklo da smo bezna
ajni,
da smo maleni,
da smo siroti.
Nisam imao hrabrosti da im govorim o djetetu koje o
ekujemo. I nisam im htio
re
i da o
ekujemo dijete, koje
emo nazvati Tereza ili Manuel.
Jer kako da im govorim o naim snovima,
kako da im reknem da ptica, cvijet, pogaena travka
,
koje smo jednog dana ganuti promatrali...
Koje rije
i da upotrijebim da bi nas mogli razumjeti.
(Ptica, cvijet, pogaena travka...)
I nisam htio da im govorim o djetetu koje o
ekujemo,
jer kako da im govorim o tolikim stvarima,
ako ni ne poznaju to
udesno kraljevstvo koje se zove ljubav.
MILI
EVI
SOPHIA DE MELLO BREYNER ANDERSEN (1919)
PORTUGAL
DA BIH S TOBOM PROLA
Da bih s tobom prola pusto ovog svijeta Da bismo
se
zajedno suo
ili s uasom smrti Da bih vidjela istinu da
bih izgubila strah Pola sam uporedo s tvojim korac
ima
Zbog tebe ostavih svoje carstvo svoju tajnu Svoju h
itru
no
svoju tiinu Svoj biser okrugli i njegovu bjelinu
Svoje ogledalo svoj ivot svoju sliku
napustih perivoje raja
Tako bijah na svjetlu bez koprene tvrda dana Bez
ogledala vidjeh da sam gola A pustinja se zvala vri
jeme
Zbog toga si me svojim kretnjama odjenuo
nau
ih ivjeti u punome vjetru.
MILI
EVI
Strano je voljeti te na mjestu tako krhkom kao to
je svijet.
Mu
no je voljeti te u tom kraju punom
nesavrenstva Gdje nas sve lomi i
uutkuje Gdje nas sve vara i rastavlja.
MILI
EVI
JORDI COTS
(1918)
KATALONIJA
TIINA
Tko zna za kakvu je radost pla
moj?
Tiina je kao da nas neki stranac u
i pjevati, kada ti uti...
Sve je, kao da se danas u ovom blagom kraju,
gdje dolazi tiina, muzika, snovi,
netko igra svoje vje
nosti
za tebe i za mene, koji smo nau
ili
kako da se gledamo.
O, ovo otjecanje voda, tiina!
MILI
EVI
532
VINICIUS DE MORAIS (1913
1980)
BRAZIL
AGONIJA
U tvom velikom bijelom tijelu ja sam potom ostao.
i ti bijahu pomodrjele i mene obuze strah.
Ve
si bez sjene bila bila si kao velika pustinja
pje
anika
U koju sam se ukopao nakon dugog pjea
enja bez no
iju.
U svojoj tjeskobi iskao sam onaj pejza mira to si
mi bila
dala za tako dugo vrijeme.
Ali sve je bilo besplodno, nakazno i bez ivota I t
voja su njedra bila
razoreni sprudovi od prohujale oluje.
Drhtao sam u agoniji i trudio se da se sam uzdignem
,
Ali sve je bilo besplodno, nakazno i bez ivota
Htio sam biti nepomi
an i moliti se, ali sam se u tebi utopio bio,
Nestao sam u tvom bi
u rasutom to se kao ponorskupljao.
Zatim je doao san, i mrak, i smrt.
Kad sam se probudio bila je svjetlost i ja sam snov
a propupao,
Bio sam prepun uasa od tvoje utrobe.
CETTINEO
533
JOSE
TAVARES
DE
MIRANDA
(1919)
BRAZIL
BEATRI
IN TRENUTAK
Ne pojmim niti znam to to biva.
Samo znam da svi
asovi slue jednom
asu.
A to bi od mene bilo u ovim danima radosti, kad sj
ena
tvoga duha ne bi mazila moj lik?
Moda bi lirski trenutak bio ve
proao,
s velikim zvukom ne bi se nikad vie uskladila glaz
bala. to bi bilo
me
utim od krilatih trublja
promuklih glasova violon
ela?
Da li bi pjea
io pjesnik zajedno s onima koji pate?
Ili bi ostao na putu
bez snaga, sa stidom
s tratin
icom odlistalom u lijevoj ruci?
Ne pojmim niti znam to to biva.
Tratin
ica
e stajati oivljena u mojim rukama
produit
u da slijedim put onih koji pate ne naputaju
i
da ivim ove
asove,
ove
asove slatke koji su svi sli
ni jednom samom trenutku.
CETTINEO
JOAO CABRAL DE MELO NETO (1920)
BRAZIL
ENA KOJA SJEDI
ena. ena i golubovi.
ena izme
u snova.
Oblaci u njenim o
ima?
Oblaci vrh njenih kosa.
(Posjeta
eka u sobi,
Vijest, na telefonu.
Smrt raste sa satom,
Prolje
e ima prozora.)
ena koja sjedi. Mirna u sobi, kao da leti.
CETTINEO
LEDO IVO (1924)
BRAZIL
PJESMA NADIVJELOG VOJNIKA
Tvoje noge gaze po razli
itim morima, o, usnula ljepotice,
i u uspavanci tvoga tijela, otkriva
novih ostrva, plovim oko mjesta
gdje se rijeka dijeli u kanale i bijela se voda uu
tkuje u travi, kao da s
enstveni pejza uspavljuje.
Idem s tobom, koja si mladost s spasenje, ali nosim
mrtvace, kao to
pustinje vuku krst
jednoga sunca.
Otvorilo se vrijeme, i bio je jedan prozor, ali dal
eko od
bubnjeva i krikova
ja sam ostao gledaju
i te, eno iva, punu svretka i po
etka, kao ivot
i doline, i nada je tolika bila da su mi gorjele o
i.
Bra
a su moja ovi leevi prostrijeljenih, koje voda isp
ire i nosi
mo
varnim grobitima.
Moj je trg bombardiran, i ku
a, i crkva.
Ustremljujem se usred stijenja, prljav, naprasit i
ogor
en i slijedim te,
vidim te, presre
em te, i motrim te. Zajedno s travom rijeke ivot s
e
obnavlja.
CETTINEO
535
ANNE
HEBERT
(1916)
KANADA
POSTOJI SIGURNO NETKO
Postoji sigurno netko Tko me jednom ubio
A zatim otiao Na vrhovima prsta,
Ne naruivi svoj savreni ples
Zaboravio me poloiti u krevet
ostavio me da stojim Svezana
vrsto Na
putu
Sa srcem zarobljenim kao i prije S o
ima
nalik
Na njihov odraz u vodi jo
ist
Zaboravio izbrisati ljepotu svijeta Oko
mene
Zaboravio sklopit moje o
i gladne
dopustio im tu pustu strast
PALJETAK
538
JEAN
GUY
PILON
(1930)
KANADA
SJENE
Jer je jednog dana
Htjedoh u
initi dijelom svoje sudbine
Moji je snovi stvaraju strpljivo
Iz tisu
u tajanstva
Ona je biljka ptica ili ena
Njeno ime titra u istim slogovima
Ako postane lopo
Galeb ii ljubavnica
PALJETAK
ROLAND EVERSON (1930)
KANADA
STUDENA LJUBAV
ire
i se od studeni jezerski led se kupi
priti
e vodu.
ujem kako puca led; voda prska uvis pod pritiskom.
Hladno
a stee moju krv goni je bre.
Sje
a li se silovanja kod Drumhellera pri pedeset ispo
d?
Kana
ani su
vrsti.
uvaj se mene, ljubavi moja, u vje
nosti zime; moja smrt
ini
me jo ivljim.
PALJETAK
539
RUDOLF HAGELSTANGE (1912)
NJEMA
KA
DOPUST
Usahla trava, svenuli cvijet,
Iz tisu
u neba svjetlost je pala:
Posljednje, to jo imae svijet.
Cipelu rosa vlait je stala.
Bila je jesen, a nisi znala.
U kronji je krvava gorjela kap,
I oskorua mrko se sjala.
Zovu je sun
ani kropio slap.
Drozdu je godila bobica mala.
Jabuka zrela u vrtu je pala.
Sladak je bio i bazgov cvijet.
Od tamnih suza blistat je stao.
A ipak je bilo ko da je svijet
O prolje
u novom znak nam ve
dao. Med
zvijezdom i prahom tko bi to znao?
KRKLEC
HANS EGON HOLTHUSEN (1913)
NJEMA
KA
KONAC RUJNA
jabuke su ljestve prislonjene
Od sino
, kad na vo
njak pade mrak. Vedrina
sad je rasprila sjene:
Ko zlatno runo prelijeva se zrak.
Sa kupinasto-tamnim spomenima U srcu
mom se ugnijezdio dan.
Opojnost ljeta zrelo vo
e prima
ar je njegov mladom vinu dan.
Za djevojku je sada stigo trenut. Kako
si bez nje rasut bio
as.
O, sa njom biti, grliti je, krenut U polje sa njom,

gdje je pao klas.
Ve
kronju bukve rujna rasko kiti. Usta uz
usta, vreli zagrljaj.
Jedno uz drugo pripiti se, biti Tek jedna
enja,
jedan zanos, sjaj.
O nadzemaljski ushi
eno stanje, Kada
se stapa radost, bol i krik. Potpuno ljeto
i s njim rastajanje.
U prvu maglu ve
mu tone lik.
KRKLEC
KARL KROLOW
(1915)
NJEMA
KA
MOGU TE VIDJETI U TAMI
Mogu te vidjeti u tami, u no
i, koja crni debele,
zelene orahe, u krajoliku, koji kao da je bez koe,
s
mirisom li
a i riba.
Mogu te vidjeti u tami.
Tvoje o
i dvije tamne jagode u plavkastom mlijeku blistaj
u u
svjetlu ibica.
Zlatnik mjeseca u sjenama brijestova ne blista
nita njenije.
On je star i troan, loman od zraka, i melankoli
an
kao
aranje pje
ana sata.
Mogu te vidjeti u tami i sricati utnju,
i otri miris paprati u hladno
i bez vjetra, sricati tvoja usta i
no
, koja u jutarnjem rumenilu postaje tako stvarna, i
koja se
topi poput sladoleda.
VRKLJAN
OTILA SI
A ja volim zidove sobe i oslikavam ih tvojim
dje
kim licem.
Else Lasker-Schuler
Otila si. Ti
e uvijek oti
i,
kada dan na grudi sti
e sive golubove
i kada sumrak svoju maramu baca na nas.
No
dolazi s obojenom kosom i mirisom badema.
Mjesec stoji nad strnitem koje mirii po metvici,
i rana rosa
pada na rijeke, u kojima rastu jegulje.
Otila si. Crno je postalo plavetnilo u frulama enc
ijana.
Ostala je soba i zelena boja jakne od baruna nad v
unenom
suknjom,
odsutni pogledi, koji bijahu kao znatieljne muice
.
Zidovi; obloeni nemirom i broncom jednog potiljka!
Otila si. A ja volim zidove sobe, i oslikavam ih t
vojim
dje
kim licem.
VRKLJAN
GEORGE FORESTIER (1920)
NJEMA
KA
RAZGOVOR SA CRNIM ZIDOVIMA
Ja govorim u no
,
Sa
elom o prozorskom staklu Rije
, koja me
tjei,
koju se hvatam U
smutnji, u utnji Zidova
golih.
Oh, da si tu,
Da i tebe tjeiti mogu Dahom usana svojih
svojim glasom Kog ne shva
a nitko Osim
onih, to poput tebe
ekaju naslonjeni
S
elom o prozorsko staklo Beskraja gluhog!
KRKLEC
JAN ELBURG (1919)
NIZOZEMSKA
VJETICE VJETICE
ara li?
ti ivi tako jednostavno
kao tisu
u drugih
u atoru od francuskog platna
tvoje grudi u dva mala predsoblja
u ku
ici od tanke odje
e
tako malenoj tako malenoj
da tvoje noge moraju na ulicu
ti sniva skromno u svojim o
ima ti giba
tako jednostavno ramenima kao tisu
u i
jedna ena zato se onda moj glas mora
klanjati kao da prolazi kraljevna?
ja se predajem neizmjerna zra
na flota mirno
prolazi
hajde priznaj ti (vjetice vjetice) to radi,
nije Ii istina,
ara.
ZE
KOVI
544
GERR1T KOUWENAAR (1923)
NIZOZEMSKA
U MARTU
U martu no
u u dva sata zapalio je
na balkonu plamen nije se ugasio
ona re
e jesam (tu rije
zaoble
njegova usta) iva posvjedo
e
jedna rije
i nita da dahne nita ne
pro
e niti ita stane
samo ih bijelo plamenje u ledu
uvana toplina najtie no
i godine
lizne
\r 
LUCEBERT (1924)
NIZOZEMSKA
KASNO LJETO
svoje sam oruje u travu poloio moje
e
oruje odisati travom svoje sam tijelo u travu
poloio mirisno tijelo ko drvo gorko i slatko
to leanje to nitavno lagano leanje dok pluta
kao uta sli
ica na vodi sjajna savijena na
valovima na rubu ume pranoga tijela i sjena
o veliki dahu ne podii jo kamenje ne oteaj jo
njihove obraze i o
i manje kratkovidnije i sivlje
pusti ljubavnike da jo lee i tiina crna u njihov
im
srebrnim uima i ah pusti djevojke nek namjetaju
svoje perje i nek se smijee
\r 
HUGO CLAUS (1929)
NIZOZEMSKA
ENA
Ubila
ko sjeme tjera estoko korijenje. Kako
u se,
pastirice, u vama razgorjeti? Kopriva u travi?
Promuklo vam enstvo izvire iz grla I gasi jutro u
vrebanju.
Vaa put,
Taj divlji
Uzbibani a kojim plamen tjeram, Sagori u prepast.
ZE
KOVI
546
MARIE WINE (1912)
VEDSKA
LJUBI ME Ljubi me
Ali ne do
i preblizu
Ostavi mjesta za ljubav
Da se smije svojoj sre
i
Daj da uvijek jedan pramen moje ute kose
Bude slobodan.
SLAMNIG-OLJAN
BO SETTERLIND (1923)
VEDSKA
LJUBAVNA PJESMA
Kod tebe leim u mraku nalazim mir.
Nitko nije na svijetu dobar ko mrak i ti.
Vezao sam se s mrakom Vezao sam se s tobom.
Da se rastanem s mrakom rastao bih se s tobom.
Kod tebe leim u mraku kao ptica u gnijezdu.
Vjetar mi raznosi pjesmu.
SLAMNIG
TOMAS TRANSTROMER (1931)
VEDSKA
PAR
Gase lampu i njezino bijelo sjenilo zatreperi na tr
enutak prije
nego to se rastopi kao tableta u
ai mraka. Zatim uzdizanje.
Hotelski zidovi rastu u mrak nebesa.
Jenjali su pokreti ljubavi i oni spavaju
ali njihove se najtanovitije misli sastaju
kao da se dvije boje sastanu i upiju jedna u drugu
na mokrom papiru
ke slikarije.
Mra
no je i tiho. Ali grad se primaknuo blie u no
i. Ugaslih
prozora. Dole su ku
e.
U nagruvanoj tiini stoje vrlo blizu, gomila ljudi
bezizraznih lica.
SLAMNIG
548
VERONICA PORUMBACU (1921-1977)
RUMUNJSKA
ZNA LI?
Zna li
as kad zemlja pjeva svoju utnju
i
as kad se vjetar pretvara u vihor?
Zna kad u letu s neba
ptica pada i
as kad se
enja ve
u bol
pretvara?
 \r
NICHITA STANESCU (1933)
RUMUNJSKA
MUKA OD LJPOTE
Ne kaem da je sre
a bila to sam te
upoznao.
Kaem samo da je to
udo bilo.
Gledaj da ne umre, voljena, pokuaj da
ne umre ako moe.
Meni je ivot nestao, tebi je sre
a
nestala.
Samo toliko kaem nas dvoje smo iveli
na zemaljskoj kugli.
PETRU KRDU
549
MUHAMED AL ASMAR (1915)
EGIPAT
550
BODE
Od tebe sam otiao, i svu ljubav prema tebi Iz srca
svoga zauvijek
i
upao.
Ali, jao! Tko moe prkositi svom udesu?
I ja opet, kao nekad, ludo
eznem za tobom.
Kuda god bih prolazio putem samotnim,
Ja sam znao, da zaboraviti tebe ne mogu,
Negdanja mi
enja uvijek pali srce I ti si opet sa mnom, uvijek
i
svuda.
Tako sam te silno i duboko volio,
Da se danas, eto, u uasnu mrnju Pretvorio moj pla
men ljubavni.
I sada mi pe
e duu dubokom i silnom ljubavi.
I zbog toga me, draga, ako ho
e kori ili mi pak oprosti, Ali na moj
uas, ja sam sreo tebe:
I kao divnu ruu na grudi te htjedoh uzeti,
Al umjesto rue ti bode mi u srce usadi.

SALAH GAHIN (20. stolje
e)
EGIPAT
AJ SA MLIJEKOM
etiri su ruke na bijelom stolnjaku:
To dvoje mladih sjedi za stolom samotnim:
Sunce je obasjalo sve kuteve ku
e.
Dvoje zaljubljenih pije
aj sa mlijekom.
Radosni i sretni oni slave svoj zlatni dan, Dan, ko
ji je
njima najve
u sre
u donio.
I na ovom surovome svijetu
Njihova dva mlada srca zauvijek zdruio.
Dvoje mladih uti, raduju
se jedno Drugome. I samo
poljupci se
uju iz tiine. Sunce je obasjalo sve kuteve
ku
e.
I proljetni lahor njie lake zavjese.
etiri su ruke na bijelom stolnjaku,
I na njima se sjaje dva zlatna prstena.
Sunce je odagnalo sve sjene s njinih lica I bacilo
preko
njih svoj odsjaj rumeni.
Sunce slavi ljubav, to dva srca spaja, Ljubav, to
je
ja
a od bijede i od smrti, Rua svoje tajne ap
e
povjetarcu...
Dvoje zaljubljenih pije
aj sa mlijekom.

551
LUDMILA JEVSEJEVA (1915)
LETONIJA
ZATO?
Privio me na grud. Rekoh:
Idi ve
!
Al zato se pokrenu Srce
trepere
?
Ugrizo me cjeluju
, Stidi
se! aptah tio.
Al zato okom molih Da bi
ponovio?
Ta posve stran je meni i sva
je lana ala, al to sam ga
stalno eljom dozivala?
\r\r !"2'"8'23#2)
MINNI NURME
(1917)
ESTONIJA
MASKA
Iza tvoga lica ko iza maske stranac me gleda.
Ti titi srce moje,
kad ho
u k tebi, vide
stranca, strah mi pri
i ne da, pa sumnjam i u
i svoje!
Zar si ti taj to izgledae najdrai mom bi
u, kome sam srce dala?
Da, tvoju duu sablasnu, kojoj zore ne svi
u, tako sam malo znala.
\r\r 
JEVGENIJ JEVTUENKO (1933)
RUSIJA
U RUMENOM DRUTVU
U rumenom drutvu utokljunca ona je sjedila
u sali, ali svi
avoli njenog lica mene u pomo
su zvali.
Ja pri
oh.
Sa cvijetom u ruci.
Poklonih se.
Gucnuh malo.
A ona je guvala rup
i on je sve to gledao.
Ona je tonula u polusan.
On se mu
io s kotletom.
O, kako mi je zavidio taj gusan i kako je
prikrivao sve to!
Poslije
ute
i se digao od stola, a ona sva meni
se nagnula, pa ipak, i ne okrenuvi se, bez
bola, ne za mnom, za njim je krenula.
On joj je pridrao kaput, romana njenog heroj,
i osmjehnuo mi se usput estoko i rumeno.
SARAJLI
TADEUSZ ROEWICZ (1921)
POLJSKA
EVA
Izlazi
iz mojih o
iju naga hrapave
koljke koljna rui
aste
unutranjosti otvaraju se u no
i
bijelo krilo prepona an
ela polako
se zatvara
slana rosa ljubavi prekriva kou
 
TO JE BILO SKRIVENO
to je bilo skriveno otkriveno je
ulazili smo u sebe
kao to se ulazi
u zemlju zrak
vatru vodu
tijela su nam drhtala
i su nam bile zatvorene
556
Dok si spavao u
toplom trbuhu no
i
ohladnjelih usta
savijen u klupko
govorila sam srcu
tiho tiho budalice
kamo bi isko
ilo
on
e tu ostati
zauvijek
ne
e se probuditi
 
WISLAWA SZYMBORSKA (1929)
POLJSKA
PREBLIZU SAM
Preblizu sam da bi me sanjao.
Ne lepram nad njim, ne bjeim mu pod korijenje
drve
a. Preblizu sam.
Mojim glasom ne pjeva riba u mrei.
S mog se prsta ne skida prsten.
Preblizu sam. Velika ku
a gori a ja ne vi
em u pomo
.
Preblizu, da bi na mojoj kosi zvonilo zvono.
Preblizu da bih mogla u
i kao gost pred kojim se
razmi
u zidovi Vie nikad ne
u tako lako umrijeti, tako
posve izvan tijela, tako besvjesno, kao nekad u nje
govu
snu. Preblizu sam, preblizu.
ujem psiku i vidim
ljeskavu ljusku te rije
i, nepomi
na u zagrljaju. On
spava, pristupa
niji u ovom trenu jedanput vi
enoj
blagajnici putuju
eg cirkusa s jednim lavom nego meni
koja leim uza nj.
Za nju se sada u njemu prostire ri
olisna dolina,
zatvorena osnjeenom planinom u plavetnom zraku.
Ja sam preblizu da mu s neba spadnem. Moj krik sam
bi ga probudio. Jadna, svedena na vlastitu pojavu,
a
bijah breza, a bijah salamandra, i svla
ih sa sebe
vrijeme i atlas prelijevaju
i se bojama koa. Mogla
sam milostivo i
ezavati pred za
enim o
ima, to je
blago nad blagom. Blizu sam, preblizu, da bi me
sanjao.
Ispod glave usnulog izmi
em ruku, utrnulu, punu
nestvarnih iglica.
Na vrku svake od njih, da ih prebroji, svrgnuti s
jede
an
eli.
 
STANISLAV GROCHOWIAK (1934)
POLJSKA
GOSPO
I
Volim iz pleha tvoga vr
a Piti gorki
aj, gospo
o
Volim gladiti tvog takora Kad mi do nogu dobaulja
Ili pri
am sa ara
em,
Ili psujem karbituu:
Ta je dama prostakua I ne krasi ti dvorca.
Ipak ti je lijepa prljavtina S astronomijom
opakih pauka,
S mra
nim kazamatima svog podruma,
Gdjeno ple
ke ginu na kukama.
feudalna moja gospo
o,
Slavim ti tvoj dom Vje
ni
podanik tvoje kose,
Stalni vazal tvoga rebra...
 
\r \r\r 
POLJSKA
SEDAMNAESTOGODINJA POPRAVLJA FRIZURU
Monika, jedna od mojih lijepih Muza, popravlja
frizuru. Bljeskom ukosnice sapeta,
Po
eljana u konjski rep ili bubi,
Kosa od tradicionalnog zlata, u kojoj zeleni
ealj, od
plastike, sitne iskre kree.
Monika, kroz prano, raspuklo ogledalce Nad
jastu
em srebrne pudernice,
ne znaju
i promi
e u davnu dekoraciju
Iskonskom gestom popravljanja kose,
Monika, Muza bilo koje epohe.
Sada se Moniki duboko klanjaju Perike dvorjana
u kraljevskom dvorcu
558
i bezimene sjene u krasuljcima Kneevine,
A poete, na svojim piknicima,
Samo za nju rimuju ljubavna uzbu
enja.
Monika, trideset deveto godite,
Vra
a se, kroz ogledalce nad jastu
em i dijalog Nastavlja,
zatim sitnu noicu U crnoj
arapi uvla
i u moju poemu,
Monika, jedna od mojih lijepih Muza.
Kosa to luta kroz epohe I seks u konvenciji koja t
ek nastaje.
 
JIRI OTOLA (1924)
EKA
JA SAD IDEM VAN
Ja sad idem van i vratit
u se tek ujutro.
Bit
u vani, ne
ekaj me, idi spavati, ondje
u sjediti
i
ati i do
i
u pijan.
Ja sad idem van i vratit
u se moda tek na godinu, ta tako gleda u
mene?
Ja sad idem van i vratit
u se moda tek za trista godina,
pa zar je to neko vrijeme?
Past
u ti na prozor u spodobi jednog besprizornog razrok
og fotona.
Posadit
u se u obliku praine, spale nekome s cipela, na pr
ag tvojih
vrata.
A ti onda ne budi zla i puti me k sebi. Ne pravi mi
scene. Ljubavnike
emo pokupiti u pokriva
i izbaciti kroz prozor.
I ostavit
emo sebi svjetlo. Ta pusti me k sebi.
Ta pusti me ve
k sebi, pa pusti me ve
, zato ti to toliko traje, to je
nekoliko trenutaka, ta to je grozno dugo, pa ja
u tu usahnuti umrijeti
umrijet od alosti, ta molim te ipak otvori ii
u ti ta vrata razvaliti, kou
u ti izgrepsti, o
i
u ti iziziskopati
ljubavi moja.
KRITEK
560
A KOLIKO
SI
IMALA LJUBAVNIKA?
A koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima
spavala? i to su ti govorili? i kako, kako je to b
ilo? Daj mi
mira.
uje, daj mi mira, fu
kam ti na tvoje fotografije spremljene u kutiju od
cipela,
pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manetama i
u policama pod rubljem,
prestani, prestani, idi ve
, kao nesnosnu muhu pratim o
ima tvoj lik po svim
kutovima, idi,
izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nema
m vremena, moram se
ispavati, idi, rasplini se,
rastopi se negdje u toj naran
astoj lokvi pod svjetiljkom, izgubi se me
u
slovima ove glupe knjige to je
itam,
idi, ne volim te, nita ne
u, nita te ne pitam, to me ne zanima,
fu
kam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sije
d
i sijed
u te jo voljeti, nozaimeisusovo
koliko,
koliko si ih imala?
KRITEK
=+
/%/('0/(1%2#3243&/52"0&'#"4'%&67203'8$'9/&'
561
TEFAN ARY (1918)
SLOVA
KA
KOMADI
SUNCA
Komadi
sunca u bo
ici nosim ti, nek se u
tvojim o
ima rasvijetli,
areno dugino stakalce sam ti dao, ako ti moda pog
led
ne
iji u
ini na ao.
Komadi
svjetla u bo
ici mirisni, atom sun
anog jutra
draesni.
Kad ostane sama i no
se spusti, ti malo njega iz bo
ice
pusti.
Zrake
e zaigrati posred stijene, crtati kvadrate, bacati
zlatno
prstenje.
Komadi
sunca u bo
ici zarobljeni s tajnama o svakoj
alkemijskoj mijeni.
Praak da uzme kad eli na spavanje po
i i ja
u ti no
u
opet u san do
i.
Komadi
svjetla ukradoh nebeskom svijetu tom za tvoje
grudi, kao za bro s topazom.
Oboma nama da jasno svijetliti stane kad vie ni su
nce nad
zemljom ne grane.
KRITEK
562
MILAN KRAUS (1924)
SLOVA
KA
AJNOJ
Ti pla
e, a on ode tko zna s kojom, pred
prijekorima i pred suzom tvojom.
Ti sui rubac mokri, uplakani, on mijenja dane,
mijenjaju ga dani.
Ti
eka list ko prosjak dva, tri groa, na prozor
tvoj ne kuca listonoa,
obilazi tvoj dom, Penelopo!
Taj tupi bol zacijeliti
e rane i ti
e na
i mir za
svoje dane.
No moda jednom...
No moda jednom (vani pljute kie) zamolit
e
te netko uto
ite.
Netko tko motri u mraku va dom.
Bit
e to on.
Mir tvoje tuge dirnut
e ga i
kad smjerno digne pogled oprostit
e mu ti.
Oprostit
e mu ti?
\n
MIROSLAV VALEK (1927)
SLOVA
KA
JABUKA
Jabuka s ormara skoturala se na zemlju.
Tako, spakuj svoje stvari i moe i
i.
Naslonila se le
ima na vrata i povikala o
ima:
Zaboga, molim te, ne!
No ja sam odmah znao da mi je toga dosta; ustao sam
,
podigao jabuku, zapraenu i jo zelenu, i poloio j
e na stol.
Nije prestajala moliti, prila je k stolu, i plakal
a.
Gledaju
i u mene, brisala je jabuku i plakala.
Dok nisam rekao: Ostavi tu jabuku i idi!
Doga
aji su se odvijali kako sam pretpostavljao. to mar
i
ako po drugom rasporedu!
Otvorila je vrata,
problijedio sam i rekao: Ostani!
Ali ona je spakovala svoje stvari i otila.
Jabuka s ormara skoturala se na zemlju.
KRITEK
564
MILAN RUFUS (1928)
SLOVA
KA
MOLITVA ZA DRAGU
Kako je tiho u li
u iva.
Pla
rose
uje kako traje.
Pod nebom ptica srebrom pliva, a moja draga
bolesna je.
A moja draga lei sama pod bijelim svjetlom
mjese
ine.
Ko kamenje na obalama, kao ta voda koja mine.
Izlije
i, boe, zato
eka, izlije
i, travo.
Jorgovani.
Bol njena teka kao rijeka i moje srce stoput
rani.
luno, tvoje svjetlo bijelo tjeskobu nau neka
skrije.
Izlije
i dijete neveselo.
vrati, vrati, vrati mi je.
\n
JAN STACHO (1936)
SLOVA
KA
NO
KOJU
U PROBDJETI S MARION
Molitva crnog baruna, djevica.
Ho
u da oslukuje svadbeno utanje
posteljnog rublja u
asu
kad lastavica usne na mjese
ini.
Jutros sam vidio ivu enu.
Dolazila je s groblja s kosom kiom na licu, sa
zapjenjenim vlasima, s namjernim dodirom cijelog
dlana.
Dolazim ti skelom, ljubavi moja, da bismo
razgovarali o zemaljskoj sre
i, da bi otkrila moju
pjesmu, jer samo tvoja lampa svijetli, Marion.
No
u, kad usnule ribe podijele vodu na dvije
polovine,
drhtat
e zvijezde, satovi javiti pono
, a uplaene
ptice kruit
e iznad gnijezda
i tada, upravo tada
izi
i
emo na balkon zajedno i rukom tek tako
pruenom u tamu pozdraviti mjesec.
Grudi
e ti do jutra biti uplaene i dozvolit
u ti da
ruku do lakta
uroni u vodu zdenca.
Budi snana kao plavilo, a na rastanku rastvorena
kao vjetrenja
a.
Zatim
emo u rukama, koje
e mirisati na na
doivljaj, ti nevina medu enama, ponijeti eir i
do jutra
hvatati padaju
e zvijezde kao leptire.
GOLOB
566
LINA KOSTENKO (1930)
UKRAJINA
UMI VATRA
umi, gori vatra veseli satana, crvenim se
smehom otima iz pe
i...
A ja sam uz prozor
elom prikovana i tuga mi
kriom obuzima ple
i.
Samotna, za srcem, po
oh u svet novi, da uz
tebe na
em kutak ubeita.
Misli moje, misli divlji golubovi, itee niz
polja plava uto
ita.
I pobegoh sama u sneg, u nesutra, da
prona
em klju
e duevnih tiina,
a prona
oh samo gorku tugu jutra,
au koju
pijem ko u
mladog vina.
I nekakva
uda
ekam da se dese...
No
upijam crnu i drhtim od svega.
Ako voli sam
e na
i, bez adrese, moj
ubogi prozor za morima snega.
I gle, plovim sama u gluvi
as dana, na
prozorskoj santi, u studeno ve
e, a u pe
i spava
veseli satana, eene mu ape u pepelu kle
e.
I tako dok jutru ne pomodri lice, dok vozova rani
h
ne
ujem pitanje, do beskraja, kao u tami enice,
u nespokoj tihi iri se
ekanje...
RAKOVI
567
LIANA DASKALOVA (1927)
BUGARSKA
BIJELE KOSE
Rano pada snijeg na visoki vrh...
Rano su tvoje kose pobijelile, dragi!
Provla
im kroz njih ruke uz pritajen dah, snjegovi moji bi
jeli,
snjegovi neuporedivi...
Bile su to zlatne kose... Kad se u zoru ispravljala
tvoja glava
na bijelom uzglavlju, ko to se sunce nehajno, pros
uvi zlatne
iskre, za
as podizalo nad morem osvijetljenim...
Silne su bure urlale rani snijeg su nanijele, ovj
en
ale su
zauvijek tvoje
elo nepokorno...
Ti
e uvijek biti isti u zori i u mraku, kao ponosni
vrh to
ga kroz prozor vidim.
Snjenobijele uvojke na putu je posula rosa, kao t
o
padaju zvijezde na vrh u planini, kao to mrak
pokriva smolastu moju kosu, ko to nas izlazak sunc
a
poznatim cjelovom dira.
Vi ste morska pjena, a moj dlan je
amac, on kroz vae njeno
pijanstvo zaljubljeno plovi, vi ste prozra
an oblak, od mjeseca
obasjan no
u, i magla u kojoj lutam kada sanjam.
Bijele meke kose! Kao mlije
ni put no
i, moda ste vi isto tako
zvijezde razasute?
O sijajte za mene cijelog ivota, do smrti, jer ja
sam no

ako svjetlosti nemam!
KEPESKI
568
PENJO PENEV (1930
1959)
BUGARSKA
LASTAVICE
Tebi
Crni krstovi proumili su zrakom lastavi
ja
krila krue iznad nas...
Opustjet
e dani, da i ne zna kako lastavice lete,
posljednji je sat...
Mila moja! matah, tugovah za tobom s jatom
ovim sutra i ja
u na jug!
Ne nagledah te se. Ne grlih te. Zbogom! Na stazam
a
bijelim ti ostaje tu...
Doletjet
e jato, o ljubavi blaga, lastavice tebi vratit
e
se sve...
Samo ja se vie vratit ne
u, draga
o neprealjena, nikad, ni za tren!...
... Crni krstovi ve
prostrli su sjene crna krila
krue, drijema mali trg...
Zbogom treba re
i, a ti si kraj mene ute
i te
gledam... i mislim na smrt...
PARUN
569
CENE VIPOTNIK (1914)
SLOVENIJA
VJERNOST
Bjei od mene, ne doku
uju
i da sam amiji od debala
ovih kestena gle, sunce se na njih blago naslanja
a ja
jad samo
e, samuju
i, u srce primam i bljetava se sanja
lomi ko tu
om stabla potu
ena.
Uvijek sam sam: ti i
ezne za okukama svijeta... nestane
niz neku stazu.
Pod busenje trava legnem li, sruen, vrele iskre e
lja
ugasit
e tama.
No posljednjim mrakom posve zasut, grliti jo
u sjenu
tvoje due.
SLAVI
EK
BLAE KONESKI (1919)
MAKEDONIJA
VIJ
Zaklju
ah te u svijesti kao u pono
noj crkvi. I kao to
svije
e blijede kad se gase, tako blijedi sada i ti, a s
veci
te pohlepno slijede.
Ovdje si zato
enica, za koju sam se
toliko puta zavjetovao. Ali otkucava pravi
as,
i sve mi kae treba da se javim.
Dolazim kao strani Vij, sivih o
iju, mrtva glava,
sav sam zemlja edna. Da, straan sam, a ti si
blijeda, jer njenost ti nosim u tvrdim grudima.
Primi
em se kao strani Vij, ali tajanstvenu su
ve
povukli crtu, i
im ja stignem do te crte, rue
se, otro, u ponor stijene. Ruim se
u taj ponor i ja sav edan, ko pijesak. I ginem
ve
, Ja, Vij, koji je
domami u svijesti udno, ali bez snage da se vine d
o tebe.
\r\r  
VESNA PARUN (1922)
HRVATSKA
TI KOJA IMA NEVINIJE RUKE
Ti koja ima ruke nevinije od mojih i koja si mudra
kao bezbrinost.
Ti koja umije s njegova
ela
itati bolje od mene njegovu samo
u, i
koja otklanja spore sjenke kolebanja s njegova lic
a kao to proljetni
vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijego
m.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustav
ljaju bol, ako je tvoje
ime po
inak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njego
vu leaju, i
no
tvojega glasa vo
njak jo nedodirnut olujama.
571
Onda ostani pokraj njega i budi
pobonija od sviju koje su ga
ljubile prije tebe.
Boj se jeka to se pribliuju
nedunim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu, pod
nevidljivom planinom na rubu
mora koje hu
i.
e
i njegovim alom. Neka te susre
u
oalo
ene pliskavice.
Tumaraj njegovom umom. Prijazni guteri ne
e ti
initi zla.
1 edne zmije koje ja ukrotih pred
tobom
e biti ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u no
ima
otrih mrazova.
Neka te miluje dje
ak kojega zatitih od uhoda
na pustom drumu.
Neka ti mirie cvije
e koje ja zalijevah svojim
suzama.
Ja ne do
ekah najljepe doba njegove
mukosti. Njegovu plodnost ne primih u svoja
njedra koja su pustoili pogledi goni
a stoke na
sajmovima i pohlepnih razbojnika.
Ja ne
u nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I pri
e koje za njih
davno pripremih moda
u ispri
ati
pla
i malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj umi.
572
Ti koja ima ruke nevinije od mojih budi blaga
njegovu snu koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim njegovo lice, dok na njega
budu silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad neto o njemu, da ne moram pitati
strance koji mi se
ude, i susjede koji ale moju
strpljivost.
Ti koja ima ruke nevinije od mojih, ostani kraj
njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu!
ACO OPOV (1923)
MAKEDONIJA
PJESMA
Budi zemlja nepodatna i tvrda.
Budi nijema statua na stolu.
Nasmijei se prolaznosti. I izrasti, runa,
u kamenu i bolu.
Budi nebo. Plavetnilo moje. Zvijezda snoplje. ivo
vrijeme u
etiri zida.
Zabodi se u srce. Nepogreivo kao koplje.
I podupri me ko karijatida.
KEPESKI
573
IVAN MINATTI (1924)
SLOVENIJA
NAS DVOJE
Nas smo dvoje tiho, zaboravljeno groblje.
U nama mrtva ljubav spava.
Tiinu, gdje vje
nost me
u tronim krievima drijema, katkada samo
samotna ptica naruava.
Zacvrku
e, strese se, otprhne... ko da od nas neka strava b
ije.
I ponovo na davne uspomene teak mir se slegne i na
dva smo groba
nalik, ko i prije.
Ah, nekad bijasmo nemirne proljetne grane: u zagrlj
aj drhtav svoje
li
e slagasmo.
Nekad sebe u nama smo strasno traili, sad odavno v
e
jedno za
drugim ne tragamo.
Svaki za se hodamo ovim neveselim svijetom i ni te
ki ni laki nisu
nam sni.
Tako
emo kora
at do kraja puta, ti ne vie ja, ja ne vie ti.
 \r
574
CIRIL ZLOBEC (1925)
SLOVENIJA
PA IPAK
Uljudnost i taj tvoj smijeh su lani i o
i to su tugu
skrivale u o
ima mojim tek su lai traile, dok su
me optuivale.
Znam, ni najiskreniji pogled, draga, bez lai nikad

nije, a rije
je lana i kad je proaptana, kad srce
izgovori je.
Pa ipak... Sklopi o
i, ponesena, poljubimo se,
tuni od boli, u poljupcu lai moda nema, jo
nema, i znat
e da li te volim.
 \r
BRANKO V. RADI
EVI
(1925)
SRBIJA
LJUBOMORA
Tada je pevao dan u granama topola. Setim se tebe
i odmah mi grena miso. Jutrom reka, a ti ludo
gola.
Pa miljah da je reka muko ja bih od bola vrisko.
575
I ja sam mogo ribe klati.
Nisam verovo grmu, niti enskoj jovi. Ti si se
mogla i mladom klenu dati.
Iz tvog su
ela nicali beli rogovi.
Tada je pevao dan u granama topola. Da bi te
videla trska je porasla za dva kolenca.
Dolazile su zveri oba pola.
Iz tvojih grudi htela su pote
i dva bela
studenca.
I ja sam mogao da padnem na kolena.
Bio sam snaan junac a ti mlada mati. I gledao
sam dva tvoja oka zamagljena
zbog kojih klju
a krv i snaga ludo pati.
Tada je pevao dan u granama topola, Tvoja sam
bedra zvao sapima, igra
ice. Ose
ao sam: iz
mog
ela rastu dva roga vola.
Kako da stignem noge takve trka
ice.
Bio je to ludi galop, od jutra pa do no
i.
Povaljali smo trave, izranili ita.
I gledali smo se na svetlu, svojoj bledo
i, ja
zdepast, debelog vrata, ti bela tankovita.
576
presta da peva dan u granama topola.
udno:
rasle su ume sa korenjem gore.
U vuka o
i pune vu
jeg bola.
U vodi ribe vode tajne razgovore.
bila su dva neba, jedno je u reci.
svaka je grana imala toplinu ruke.
Plovili su neki
udni, crni meseci, s usnama da
ljube, s rukama za kurjake.
presta da peva dan u granama topola. Bi ve
e.
Ti si leala na paprati.
A ja sam bio mladi
, slab, bez ona dva roga vola.
Pa videh: ti bi se mogla
mladom kurjaku dati.
Da sam ti bi
je re
i riknuo ti bi znala.
nikad blie nou ne bi moja ruka. Pobegoh, sa
mnom su i debla posrtala. Pratila su me dva
grozna oka, tvoja ili tvog vuka.
ZVONIMIR GOLOB (1927)
HRVATSKA
OBI
NA PJESMA
Sve je neobi
no ako te volim, vrtuljak to se
okre
e igra
ke i djeca. Ve
e koje silazi spava u
mojoj dui.
Znam, ve
e koje silazi, stepenice, vjetar,
sve same obi
ne stvari to se ne mogu ponoviti,
jer smrt se ne ponavlja, ni ti se ne ponavlja u me
ni.
Sve je neobi
no ako te volim:
more skida i svla
i svoje plaljivo tijelo,
zatvorenih o
iju i vlano od poljubaca.
Ja vie nisam isti, sluajuc glas
na nekoj samotnoj stanici dok me obilazi kia
mijenjam te u sebi. Samo rue to tonu.
Tjeskoba, obi
na pjesma, pla
i ponovo dok svoje
teke vjede zaboravlja u snu poput marame na
licu koje bdije.
Sve je neobi
no ako te volim,
ako te volim. Zagledana u nebo
ti postoji kao svjetlo pregaeno u tmini.
STEVAN RAI
KOVI
(1928)
SRBIJA
ZLATIBORSKA PESMA
Ako se nebo irilo kao plava uteha,
Ako je sunce imalo neto od tvoga disanja;
Mi smo bili dva bora, tuna, bez greha,
Dve grane to se lome i
utanje... dva pitanja
Izgovorena tiho kao kamen da pita (Tiho, sasvim, da
se do
bes
ujnosti
uje),
Skoro nemuta: tako samo pri
aju ita Svoju nejasnu ljubav u
vetrovima to huje.
578
Znam: odvojilo se neto od svega, ko ostrvo,
I postojalo tako, samovalo, samo;
Ako smo zvali: ljubav tiho je umelo drvo To, na
kom je rasla
misao da neto znamo.
Zato su ulazile u nas daljine, one daleke.
Pa oticale lepe kao zvezdano nebo, i gu
e,
Od njih su nam ruke bivale po dve nemirne reke Sa p
ustim
obalama to trae blago u
e.
Ako su trave imale prste koji nas prose I ptice, iz
nad, u perju
slutile potoke:
Bio sam u tvom oku krila to se nadnose Nad vode
strano
zelene, izgubljeno duboke.
Dok je mirovalo, u vrhu, obla
je zaustavljeno Kao podvodno
stenje u nebeskoj dubini
Iz pono
i se dizalo tvoje koleno I sjalo belu svetlost po t
unoj
jednoj tiini.
Pa ako su padine bile dlanovi zaborava I vrhovi b
ez ravnotee,
u
udnom znaku samo
e; Nas su njihala dva mora nebo i trava
Na crnom
unu ljubavi gde raste glad i vo
e.
Zato smo (ne znam) slutili da no
i ne umiru I verovali u sve to
kao u meso i kosti.
O mi smo bili tek dva kamena u viru Ba
ena sa tanke grane
prolaznosti.
579
SRBO IVANOVSKI (1928)
\r  
ZEMLJA
I povedoh je do rijeke
vjeruju
i djevojka je...
Lorca
alila je stabljike
zapaljene vrelim tijelom
i nije
ula kad vjetar zaplaka u travi.
A mislila je
dubine
e ugasiti e
i prste je lomila u grudima zemlje.
Jer je u njoj htjela da ostavi plamen svoga
ela.
I umirala je,
a moda je samo sebe traila, nemo
na da otkrije
svoju prisutnost nijemu.
Po bedrima su ve
klizili tu
i prsti i sve je
laka bila zemlja pod njom.
Ruke su postale rijeke.
I protekle su nemirno.
Jer ih je zemlja crna zemlja upila.
I onda je tek shvatila da je oduvijek, oduvijek bil
a
dio nje i da se sa njom stopila.
 \n \n
580
SLAVKO MIHALI
(1928)
\n
PRIBLIAVANJE OLUJE
Pogledaj one oblake, Vera, zato uti Nisam, zabog
a,
ivotinja, ali evo kie Kako je naglo zahladilo Dal
eko smo od
grada
U redu, Vera, nikad ne
u zaboraviti to si mi darovala
Mi smo sada jedno i
emu govoriti uti oblaci obi
no donesu
tu
u Sve je ve
nijemo, zrikavci i ito
Ako ti eli, moemo i ostati
Bojim se za tebe, za mene je svejedno
Gromovi su opasni u poljima
A mi smo sada najvii (i tako prokleto sami)
Mnogi
e ratar ve
eras kukati nad zrnjem rasutim iz klasja
Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o mijenama N
e pla
i,
Vera, to su samo ivci
oni slute oluju
Kaem ti, ivot je u svemu mnogo jednostavniji Evo
i prvih
kapi, sad
e po
eti urnebes Zakop
aj haljinu, gle i cvije
e se
zatvara Ne bih sebi oprostio da ti se neto dogodi
Dakako, ovo
e mjesto u mojem sje
anju ostati sveto
Molim te bre kora
aj i nemoj se osvrtati
JOSIP PUPA
(1928 -1971)
\n
MOLITVA LJUBAVI
Kad me ispuni postajem svijetao iznutra
i,
svijetle
i, obasjavam prostor u
koji te unosim
Kad te nestane odjednom potamnim
Tvoje useljavanje i iseljavanje preobraava me kao
to mijene
preobraavaju godine
Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba daj
u trenutku moga djela ostani prisutna u meni
Tek tako bih nestvaran za ivot sjao
iz krute skamenjene prolosti u nedodirnute zrakama
tvoje njenosti
tamne ponore dua
582
MILIVOJ SLAVI
EK (1929)
\n
LJUBAVI I O MOJOJ LJUBAVI
Jedina je budnost sputenih kapaka ljubav,
ona me, najzad, budi.
Ljubav je ubrus pri ru
ku i ve
eri.
Ljubav i ja u krevetu lutamo
njenim kosama.
A njena je put miris sna. Strast sna.
Njene su o
i dua sna. Toplina sna.
Osmijeh je njen zastava sna. Pravac sna.
Mi, ljube
i se, prijateljujemo Meni
je jeka potrebna!
Ljubav ra
eljava melodije
eljem od njenih pokreta,
elja die slikama melodija, nutrinom melodija
Ljubav, ko smjelost, kad su koraci sami,
ve
e osamljuje,
jer ve
e je ljustva ljubavi,
ja se po njoj penjem do suza.
Meni je potrebna moja jeka, njoj je
potreban moj glas.
Ljubav me budi, ljubav me gleda
iz kave,
lica je za
ena.
A zapravo, ljubav nosi oklope godinjih doba,
kaiprst ljubavi mjeseci su,
namjere.
Ja nestajem,
prelazim u njezinu blizinu.
JANEZ MENART (1929)
SLOVENIJA
STARA PJESMA
Ti ljubi druge, ja
u tebe ljubit, ja na te stavih sve to sam imao,
mnogiput ve
mnogi znao je izgubit, jer je volio koju nije smio
.
Ti ljubi druge, ja
u tebe ljubit
eljeti da bude nevjernome ena, da ti njega, a on
da drugu
ljubi, da tako i ti bude poniena.
Ti ljubi njega, ja
u tebe ljubit, a tvoj
e
dragi, isto tako, drugu; nastoj da drugi tu
drugu mu snubi,
svijet
e lijepo vrtjet se u krugu.
SLAVI
EK
MATEJA MATEVSKI (1929)
\r  
JEZERO
Ti si to moje jezero. Taj cvijet voda i neba
rupa u tijelu polja ptica u zagrljaju brijega
Jesi li ti taj starac to sunce taj govor
to mi s obale na obalu s talasa preko talasa dolaz
i
584
Dugo te traim jezero ali gdje li si mi ti u oku va
lova u grlu
kamena pritajena rosa na dlanu planina glas odavna
spaljen i
pren u pepelu voda
Ti jezero divno si i sjajno krzno od kuna vu
ji zub jasike list
blejanje zvona ti jezero spokojstvo si i buna u tri
stotine runa
kad te snagom dunje oplodi ona
No nikad mi nisi tu ti stijeno rastopljena okom sun
ca dahom
povjetarca ti ivo srebro nepodatnih ljeta ti otkos
u sijena ti
maku crveni ti cvjetanje pjene
Ti si mi jezero ikona davno to se rodi pod paletom
sunca na
usnama monaha ti si vojnik sedmogodinji ti pe
alba si
grobna ti nevjesta ti
ekanje ti smrt i umiranje u nama
Ti si to moje jezero. Ti si mi to sada.
Prilegla u travi u cvijetu na stijeni
ednoj ali val je tvoj ptica
to leti bez sjene
sve je ve
pjena i duga i vjetar
jezero si uvijek. Tu si a vje
no te nema s jednom obalom s krugom s
obru
em to mi pogled stee na jednom vrhu na dnu i u gr
mu jednom iz
kojega mi zvijer tajno neprestano bjei
Ti si mi to jezero. Ta ljepota i ena.
Pje
ano podne. Jarbol zaboravljenih krila.
utim prisutno si. No obala je sva u pjeni kao da ni
si jezero kao da nisi
ni bila.
585
A ipak si ti jezero tuga izgubljena u polju zagrlja
j brda sunce
uvijek samo s jednom obalom s obru
em s pogledom jednim
zagledan u sebe kao kamen kao plamen.
KEPESKI
GANE TODOROVSKI (1929)
\r  
SONATINA
Sada smo samo spokoj,
snivani, smireni spokoj
samo
a i svjeina
Prazni
no prhni prepelice, pepeljasta prepelice podnevom u

polju.
Tu je toliko tiho,
tajanstveno i tiho ba
za tugovanje
Magijskim mukom mami,
namrekane minute mami
Mirovanje! Mirovanje!
ICEPESICl
586
IVAN SLAMNIG (1930)
\n
BARBARA
Ve
ernja
akula barba Nike
Barbara bjee bijela boka Barbara bjee
vrsta,
iroka Barbara bjee naa dika Barbara, Barbara
lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga, kako je stasita
sprijeda i straga, srce se strese ko val na alu ko

tandarac lagan na maestralu.
To je lada to rijetko se ra
a, to je prova staroga
kova, to je krma to sitno se drma kad vjeto
promi
e izme
u molova ko mala kr
marica
izme
u stolova.
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara, modro,
bijelo i crno farbana!)
Je 1 danas u brodova takav stas, ima 1 jo ljudi
poput nas, ima 1 jo mora, ima 1 zemalja, ima 1
jo vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sre
u!
Na kakvim sam munjama palio svije
u! Koliko
puta rekoh na siki:
Kupit
u svije
u svetome Niki ako se spasimo
Barbara i ja, e tutti quanti in compagnia.

 !"
587
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko, morske
smo krave muzli jutrom, uve
er bijeli
kruh sa putrom.
A uto more uto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra, svojeglava Barbara,
Barbara dobra, spora ko kornja
a, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje, stari mornari
na palubi stoje.
Parone, dobar odabraste pravac, more je
gusti stari plavac.
Jo jedan kabli
nek pro
e kroz stroj provjere
radi nalog je moj.
Barbara brodi, more nam godi, nijedna
stvar ti nije par.
tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e
il naufragar xe dolce in questo mar.
#$$ %&!&&"

Приложенные файлы

  • pdf 17752229
    Размер файла: 2 MB Загрузок: 0

Добавить комментарий